Postoje muzičari čije pjesme obilježe jedno vrijeme, a postoje i oni čija muzika uspijeva da pređe granice generacija. Sting pripada ovoj drugoj grupi. Više od četiri decenije nalazi se na svjetskoj muzičkoj sceni, mijenjajući zvuk i istražujući različite muzičke pravce, ali bez odustajanja od onoga što je od početka bilo njegovo najjače oružje – pjesme.
Rođen kao Gordon Matthew Thomas Sumner, 2. oktobra 1951. godine u Wallsendu na sjeveroistoku Engleske, muziku je počeo da gradi mnogo prije svjetske slave. Svirao je u lokalnim sastavima, a radio je i kao učitelj prije nego što je muzika postala njegov životni poziv. Nadimak Sting dobio je još kao mladi muzičar, zbog crno-žutog džempera koji je nosio tokom jednog nastupa i koji je njegovom kolegi ličio na boje pčele.
Veliki preokret dogodio se krajem sedamdesetih, kada su Sting, bubnjar Stewart Copeland i gitarista Andy Summers formirali The Police. Trio je spojio rok, new wave i reggae uticaje i stvorio zvuk koji se teško mogao svrstati u samo jednu kategoriju. Prvi album, „Outlandos d’Amour“, donio je pjesme poput „Roxanne“, „So Lonely“ i „Can’t Stand Losing You“, a bend je u narednim godinama postao jedan od najvažnijih sastava tog perioda.
Vrhunac je stigao sa albumom „Synchronicity“ iz 1983. godine. Na njemu se našla i „Every Breath You Take“, pjesma koja je postala jedan od najvećih svjetskih hitova, iako njena priča nije bila klasična ljubavna priča kakvom su je mnogi doživjeli. The Police su se ubrzo razišli, a Sting je krenuo putem koji će obilježiti drugi veliki dio njegove karijere.
Godine 1985. objavio je prvi solo album, „The Dream of the Blue Turtles“. Umjesto da jednostavno nastavi tamo gdje je The Police stao, Sting je krenuo u drugom pravcu i oko sebe okupio vrhunske džez muzičare. Uslijedili su albumi „…Nothing Like the Sun“, „The Soul Cages“, „Ten Summoner’s Tales“ i „Mercury Falling“, a sa njima i pjesme koje su postale dio njegovog trajnog muzičkog nasljeđa – „Englishman in New York“, „Fields of Gold“ i „If I Ever Lose My Faith in You“.
Njegova karijera nikada nije bila ograničena samo na pop i rok. Bavio se džezom, klasičnom muzikom, filmskom muzikom, pozorištem i književnošću. Posebno zanimljiv trenutak dogodio se 2006. godine, kada je objavio „Songs from the Labyrinth“, album posvećen muzici engleskog kompozitora Johna Dowlanda iz 16. i 17. vijeka.
Sting je tokom karijere osvojio brojne nagrade, uključujući Grammyje kao član The Police i kao solo umjetnik. The Police su 2003. primljeni u Rock & Roll Hall of Fame.
Ali možda je najzanimljivije to što Sting nikada nije ostao zarobljen u vremenu u kojem je postao slavan. Vraćao se starim pjesmama, stvarao nove, sarađivao sa različitim muzičarima i mijenjao formu svojih nastupa. The Police su se ponovo okupili i 2007. krenuli na veliku svjetsku turneju, dok Sting posljednjih godina nastupa u okviru projekta STING 3.0, sa novom koncertnom postavom i pjesmama iz različitih perioda karijere.
Od energičnog basiste The Police do kantautora koji je bez straha ulazio u džez, klasiku i druge muzičke forme, Sting je ostao vjeran jednoj ideji – da muzika ne mora da bira između prošlosti i budućnosti.
Možda upravo zato njegove pjesme i danas zvuče poznato, a ipak ne pripadaju samo jednom vremenu.
