Ko kontroliše novac u sportu? Od afera FIFA-e i Olimpijskog pokreta do istraga u Hrvatskoj i rizika u Crnoj Gori, istražujemo slabe tačke sistema i mehanizme odgovornosti.
Veliki sport odavno nije samo takmičenje. On je globalna industrija koja raspolaže milijardama, upravlja televizijskim pravima, privlači sponzore i odlučuje o domaćinstvima najvećih takmičenja. Zato ni međunarodne sportske organizacije nijesu imune na korupciju. Transparency International kroz Indeks percepcije korupcije prati korupciju u javnom sektoru, a ne i integritet sportskih saveza pojedinačno. Ipak, iskustva iz sporta pokazuju kako koncentracija moći, zatvoreno odlučivanje, sukobi interesa i nedovoljno nezavisna kontrola stvaraju prostor za zloupotrebe. Problem nastaje kada rukovodstva istovremeno raspolažu novcem, odlučuju o njegovoj raspodjeli i kontrolišu tijela koja bi trebalo da nadziru njihov rad. Rizik raste kada se mandati produžavaju bez stvarne konkurencije, kada se ugovori ne objavljuju i kada članstvo nema dovoljno informacija da bi pozvalo rukovodioce na odgovornost. Takav sistem ne dokazuje da korupcija postoji. On, međutim, otežava njeno otkrivanje i kažnjavanje.
Afera FIFA-e iz 2015. pokazala je koliko duboko korupcija može zahvatiti međunarodni fudbal. Američko Ministarstvo pravde podiglo je optužnice protiv visokih fudbalskih zvaničnika i poslovnih ljudi zbog navodnih višegodišnjih šema podmićivanja, pranja novca i zloupotreba povezanih sa komercijalnim i televizijskim pravima. U narednim godinama uslijedile su presude, priznanja krivice i zatvorske kazne. Među osuđenima bili su bivši predsjednik južnoameričke konfederacije CONMEBOL i potpredsjednik FIFA-e Huan Anhel Napout, kao i bivši predsjednik Fudbalskog saveza Brazila Žoze Marija Marin. Predsjednik FIFA-e Sep Blater podnio je ostavku 2015. godine, u jeku krize, ali nije bio među zvaničnicima osuđenim u tom američkom predmetu. Ni Olimpijski pokret nije ostao pošteđen. Skandal oko kandidature Solt Lejk Sitija za Zimske olimpijske igre 2002. razotkrio je davanje novca, poklona, stipendija i drugih pogodnosti članovima Međunarodnog olimpijskog komiteta radi uticaja na glasanje. Šest članova MOK-a izbačeno je 1999, a drugi su podnijeli ostavke ili dobili sankcije. Oba slučaja pokazala su da etički kodeksi i interne komisije nijesu dovoljni ako odluke nijesu podložne nezavisnoj provjeri i ako sankcije zavise od volje samih institucija koje treba nadzirati.
U Crnoj Gori problem nije samo koliko se novca izdvaja za sport, već i koliko se djelotvorno kontroliše njegovo trošenje. Za 2024. godinu država je za sport planirala 11,7 miliona eura, dok je kroz konkurs sportskim organizacijama dodijeljeno više od 6,55 miliona eura. Na lokalnom nivou izdvajanja su takođe značajna. Samo je Glavni grad Podgorica za podršku sportskim organizacijama u 2025. godini planirao 3,55 miliona eura. Ukupan iznos koji se godišnje iz svih državnih i lokalnih budžeta izdvaja za sport zahtijeva objedinjavanje podataka svih opština i provjeru stvarno isplaćenih sredstava. Posebnu pažnju zaslužuje obim kontrole korisnika tog novca. DRI je kontrolisala finansijsko poslovanje institucije koja je u toj godini imala ukupne izdatke od oko šest miliona eura. Finansijski izvještaj dobio je pozitivno mišljenje, ali je na usklađenost poslovanja sa propisima dato uslovno mišljenje. Revizori su utvrdili neusklađenosti sa Zakonom o državnoj imovini, Zakonom o nevladinim organizacijama, Opštim kolektivnim ugovorom i Zakonom o upravljanju i unutrašnjim kontrolama u javnom sektoru. Izvještaj je ukazao i na nepravilnosti u obračunu zarada, evidenciji državne imovine i zakonitosti produženja mandata vršioca dužnosti direktora. Ovi nalazi ne predstavljaju dokaz da je počinjena korupcija, ali potvrđuju da ni institucija zadužena za sport nije bila bez problema u zakonitosti i kontroli poslovanja. Kontrola u Atletskom savezu Crne Gore pokazala je da konkretne nepravilnosti mogu biti utvrđene kada se nadzor sprovede. Komisija Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta je 2021. godine kontrolisala poslovanje Saveza za period od 2016. do 2021, tokom kojeg je država toj organizaciji dodijelila ukupno 1.135.500 eura. U izvještaju su navedeni problemi sa kreditnim zaduživanjem bez odgovarajućih odluka nadležnih organa, ugovorima o radu, visokim administrativnim troškovima i selektivnom podrškom klubovima. Ukazano je i na nedostatak jasnih dokaza o namjenskom ulaganju u atletsku infrastrukturu. Ministarstvo je saopštilo da je inspekcija rada potvrdila nezakonitost pojedinih ugovora o radnom angažovanju. Ovi nalazi nijesu sami po sebi dokaz korupcije, ali pokazuju značaj nezavisne kontrole. Istovremeno, bez javno dostupnih podataka o ukupnom broju kontrolisanih sportskih organizacija, učestalosti nadzora i realizaciji preporuka nije moguće pouzdano ocijeniti da li je kontrola dovoljno obuhvatna. Ako se nadzor ne sprovodi redovno, a ne sprovodi se i ako se ne provjerava kako su sredstva zaista potrošena, prostor za nepravilnosti ostaje otvoren. Bez transparentnih podataka, nezavisnih revizija i djelotvornog praćenja nalaza nema ni uvjerljive garancije da se javni novac u sportu koristi zakonito i namjenski.
Hrvatska je 2026. postala upozoravajući primjer koliko se ozbiljne sumnje mogu otvoriti kada finansijska kontrola zakaže. USKOK je pokrenuo istragu zbog sumnje da je iz Hrvatskog skijaškog saveza tokom dužeg perioda izvučeno približno 30 miliona eura. Među osumnjičenima je bivši direktor alpskih reprezentacija Vedran Pavlek. Riječ je o sumnjama koje moraju biti dokazane u postupku, a ne o pravosnažnoj presudi. Istrage i medijski navodi proširili su pažnju javnosti i na druge sportske organizacije, uključujući Hrvatski džudo savez, odbojkaški savez i Hrvatski olimpijski odbor. Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, usled istrage USKOK-a podnio je ostavku u maju 2026,godine. U junu je politička stranka Most podnijela USKOK-u krivičnu prijavu protiv odgovornih osoba u HOO-u i povezanoj kompaniji, iznoseći sumnje u zloupotrebu javnog novca i namještanje poslova. Podnošenje prijave nije dokaz krivice, a ni sve pomenute organizacije ne mogu se tretirati kao da je protiv njih utvrđena ista vrsta nepravilnosti. Ipak, regionalni slučaj otvara važno pitanje za Crnu Goru , da li se javni novac u sportu kontroliše dovoljno često, nezavisno i transparentno? Odgovor ne može biti samo u novim pravilnicima i etičkim kodeksima. Potrebni su javni podaci o svakoj dodjeli, nezavisna revizija, djelotvorne sankcije i zaštita onih koji prijavljuju nepravilnosti. U sportu se rezultat vidi na semaforu. Odgovornost za novac mora se vidjeti u dokumentima.
Izvori : DRI CG / MOK / HINA / Američko Ministarstvo pravde
ETOportal / V.M.
