Mladi u Hrvatskoj sve teže dolaze do samostalnog života. Skupo stanovanje, male zarade i studentski troškovi podstiču najavljene proteste.
Hrvatska se suočava sa sve izraženijim nezadovoljstvom mladih, koji uprkos obrazovanju i mogućnosti zaposlenja teško dolaze do finansijske samostalnosti. Kako ukazuje analiza zagrebačkog Jutarnjeg lista, položaj hrvatske generacije Z obilježavaju niske studentske zarade, rastuće cijene stanovanja, nedovoljni kapaciteti studentskih domova i sve veći troškovi svakodnevnog života. Iako je visoko obrazovanje za redovne studente na javnim fakultetima uglavnom besplatno, to ne znači da je studiranje bez velikih izdataka. Stanarina, hrana, prevoz i ostali troškovi često predstavljaju ozbiljan teret, posebno za one koji dolaze iz drugih gradova. U poređenju sa vršnjacima iz Njemačke, Austrije, Danske i Holandije, mladi u Hrvatskoj uglavnom raspolažu manjom kupovnom moći i imaju manje mogućnosti da od sopstvenih prihoda finansiraju samostalan život.
Ipak, evropski statistički podaci otkrivaju i zanimljiv paradoks. Hrvatska bilježi jedan od najnižih udjela mladih koji su preopterećeni troškovima stanovanja, ali to ne mora značiti da im je stanovanje pristupačno. Jedan od razloga je činjenica da mladi u Hrvatskoj često duže ostaju u roditeljskom domu, pa se njihova stvarna stambena nesigurnost ne vidi u potpunosti kroz statistiku. U razvijenijim evropskim državama mladi ranije napuštaju roditeljski dom, ali se suočavaju sa visokim kirijama i troškovima samostalnog života. Suštinska razlika zato nije samo u visini zarada, već u tome koliko novca mladima ostaje nakon plaćanja osnovnih životnih potreba i koliko brzo mogu da postanu finansijski nezavisni.
U takvim okolnostima najavljeni protesti u Hrvatskoj predstavljaju mnogo više od nezadovoljstva studentskim standardom. Prema izvještajima hrvatskih medija, jedna inicijativa najavila je okupljanje za 20. novembar, dok je druga planirala proteste u više gradova, uz naknadno pomjeranje dijela najavljenih aktivnosti. Mladi, očigledno, sve manje vjeruju da će samo završetak fakulteta i pronalaženje posla biti dovoljni za sigurniju budućnost. Njihovi zahtjevi odnose se na dostupnije stanovanje, bolje uslove obrazovanja, pravednije zarade i mogućnost da od svog rada mogu normalno da žive. Upravo u tome leži suština njihovog nezadovoljstva jer ne traže privilegije, već realnu šansu da u sopstvenoj zemlji izgrade samostalan i dostojanstven život.
Izvor : Jutarnji list / Eurostat / N1 hrvatska,
ETOportal / V.M.




