Tehnologija vještačke inteligencije omogućila je stvaranje gotovo savršenih lažnih fotografija, video-snimaka i glasova. Stručnjaci upozoravaju da će upravo deepfake u narednim godinama predstavljati jedan od najvećih izazova za medije, građane i institucije.
AI Fokus/Nataša Goleš
Do prije nekoliko godina bilo je relativno lako razlikovati autentičan video od montiranog sadržaja. Danas to više nije slučaj.
Zahvaljujući brzom razvoju generativne vještačke inteligencije, nastali su takozvani deepfake sadržaji – fotografije, video-snimci i audio zapisi koji izgledaju potpuno stvarno, iako nikada nijesu nastali.
Najveći problem nije sama tehnologija. Problem je što ljudi sve teže mogu da razlikuju istinu od vještački kreirane stvarnosti.
Šta je zapravo deepfake?
Deepfake predstavlja sadržaj koji je kreiran ili izmijenjen pomoću vještačke inteligencije tako da neka osoba izgleda kao da govori ili radi nešto što se nikada nije dogodilo.
Dovoljno je nekoliko fotografija ili nekoliko minuta nečijeg glasa da savremeni AI modeli naprave izuzetno uvjerljiv video ili audio zapis.
Ono što je prije pet godina zahtijevalo tim stručnjaka, danas može napraviti gotovo svako uz pomoć dostupnih AI alata.
Zašto je to opasno?
Posljedice mogu biti ozbiljne.
Lažni video političara može uticati na izbore. Falsifikovani glas direktora može prevariti zaposlene da izvrše milionske uplate. Fotografije koje nikada nijesu nastale mogu izazvati paniku ili narušiti nečiji ugled za svega nekoliko minuta.
Poseban izazov predstavljaju društvene mreže, gdje se ovakav sadržaj širi mnogo brže nego što se može provjeriti njegova autentičnost.
Jednom kada lažni snimak postane viralan, demanti često više ne može da ispravi štetu.
Mediji pod najvećim pritiskom
Za novinare i redakcije ovo predstavlja potpuno novu vrstu odgovornosti.
Više nije dovoljno provjeriti izvor informacije. Potrebno je provjeriti i da li je fotografija autentična, da li je video montiran ili generisan pomoću AI sistema i da li je glas zaista glas osobe kojoj se pripisuje.
Zbog toga najveće svjetske medijske kuće sve više ulažu u alate za digitalnu forenziku i provjeru autentičnosti multimedijalnog sadržaja.
Kako građani mogu da se zaštite?
Ne postoji jednostavno pravilo koje uvijek funkcioniše, ali postoji nekoliko navika koje mogu pomoći:
- ne vjerovati senzacionalnim video-snimcima bez provjere izvora;
- provjeriti da li su vijest objavili kredibilni mediji;
- obratiti pažnju na neprirodne pokrete usana, očiju ili mimiku;
- poslušati glas – AI još uvijek ponekad pravi neprirodne pauze i intonaciju;
- koristiti provjerene servise za provjeru činjenica kada postoji sumnja.
Najvažnije je ne dijeliti sadržaj prije nego što se provjeri njegova vjerodostojnost.
Povjerenje postaje najvrjednija valuta
Paradoks razvoja vještačke inteligencije jeste da što AI postaje bolji u imitiranju stvarnosti, to će povjerenje u digitalni sadržaj biti manje.
U vremenu kada se gotovo sve može napraviti za nekoliko minuta, najveću vrijednost neće imati najatraktivniji video ili fotografija, već provjerena informacija.
Zbog toga stručnjaci smatraju da će borba protiv deepfake sadržaja biti jedan od ključnih izazova digitalnog društva u godinama koje dolaze.
Za kraj
Vještačka inteligencija nije neprijatelj istine. Ali jeste moćan alat koji može biti iskorišćen i za dobro i za loše. Upravo zato će medijska pismenost, provjera činjenica i odgovorno informisanje postati važniji nego ikada ranije. U eri kada je moguće falsifikovati gotovo sve, sposobnost da razlikujemo stvarnost od digitalne iluzije postaje jedna od najvažnijih vještina 21. vijeka.
ETOportal
