Na svečanom, neobavezujućem sastanku, organizovanom sa posebnom pažnjom na foto-uglove i protokolarne osmijehe, rukovodstvo Glavnog grada susrelo se sa predstavnicima Atletskog saveza Crne Gore. Tema sastanka: „Mi bi da trčimo, al’ nemamo đe.“
Zaključak je, Podgorica će, kad-tad, možda-nekad, vjerovatno-neće, dobiti svoj prvi atletski stadion. Prvi zaključak? Da se razmotri mogućnost da se možda, ako se nađe neka budžetska rupa (ili makar izgužvani dinar), finansira izrada glavnog projekta. Jer, kako rekoše, trenutno nemamo nijedan takav objekat. Ni projekt, ni stadion, ni uslove, ali imamo volju! I maketu. I sliku. I vjerovatno video za TikTok.
Da stvar ne bude previše realna, postarala se Skupština Glavnog grada , još 2019. godine. Tada je bez nadoknade dodijeljena parcela Atletskom savezu, ali uz jedan sitan problem: na parceli se već odomaćila treća generacija uzurpatora. Sudski procesi? Njeisu počeli. Imovinsko-pravna situacija? Ne postoji. Planska dokumentacija? Takođe nepostojeća. Ukratko: može stadion, samo ne ovđe.
Da vidimo koliko bi to sve moglo da košta, kad bi bilo moguće:
Stadion Lagator – Loznica
Kapacitet: 8.030 mjesta
Cijena: 30,62 miliona eura
UEFA standardi, LED semafori, hibridna trava, sve za manje od jedne podgoričke tribine!
Istočna tribina – Gradski stadion Podgorica
Kapacitet: 6.100 mjesta
Cijena: 21,78 miliona bez PDV-a (što znači oko 32 miliona sa PDV-om)
U cijenu uključeni i poslovni prostori, konferencijske sale, podzemna garaža , što će reći, dajte malo više da ne bude da smo samo stadion gradili.
Dakle, cijena jedne polovine podgoričkog stadiona , cijena kompletnog stadiona u Loznici + besplatan WiFi za pola Srbije.
Ova saga podsjeća na kultnu scenu iz Đekne , svi su tu, svi klimaju glavom, svi su za to da se nešto desi, ali… desilo se nije. Sve se završi sa:
– „Bitno je da smo mi krenuli…“
– „Krenuli đe?“
– „E, đe će mo, to ćemo još da vidimo.“
A u međuvremenu, atletičari treniraju po livadama, po betonu, i po kiši, dok čekaju da se država i grad usaglase oko toga da li je stadion stvarna potreba, potencijalna želja ili imaginarna investicija.
Podgorica može i treba da ima atletski stadion.
Novac? Postoji, makar na papiru.
Zemljište? Postoji, ali ne za nas.
Volja? Ogromna.
Planovi? Ne postoje.
Uzurpacija? Da, ali da se ne talasa.
Rješenja? Ima, ali ne u ovom budžetskom ciklusu.
Dakle, Đekna još nije umrla, a kad će , ne znamo. A stadion? Biće kad i autoput do Nikšića , samo ako se neko sjeti da ga nacrta.
ETOportal / Sportska redakcija
