Miodrag „Grof“ Božović nikada nije bio trener koji bira riječi da bi ublažio poruku. Tokom dugogodišnje karijere, u kojoj je radio u Crnoj Gori, Srbiji, Rusiji i drugim zemljama, stekao je reputaciju stručnjaka koji otvoreno govori o problemima, bez obzira na posljedice. U razgovoru za ruski Čempionat, Božović se osvrnuo na posljednji angažman u FK Budućnost, klubu u kojem je ponikao i kojem se vratio sa željom da stabilizuje ekipu. Međutim, umjesto povratka koji bi mogao donijeti mir i sportski rezultat, uslijedio je još jedan rastanak obilježen lošim rezultatima, nestabilnošću i dubokim neslaganjima unutar kluba.
„U Budućnosti se stvorila veoma složena situacija. Jedna navijačka grupacija bavi se stvarima koje nemaju veze sa fudbalom. Smatraju da mogu da upravljaju klubom, iako mu ne pomažu finansijski, već su, prema mom utisku, očekivali da klub plaća njima. Predsjednik je pao pod njihov uticaj, a rastanak je obavljen na veoma ružan način. Sve je to bilo daleko od sporta“, rekao je Božović, iznoseći svoj pogled na okolnosti koje su dovele do odlaska. Njegove tvrdnje predstavljaju ličnu ocjenu odnosa i događaja u klubu, dok se o konkretnim navodima o pritiscima i uticaju navijača nijesu javno oglasili svi akteri koje Božović pominje.
Božović smatra da problemi Budućnosti nijesu nastali tokom njegovog posljednjeg mandata, već da se godinama ponavlja obrazac u kojem sportski rezultat ostaje u sjenci unutrašnjih sukoba i čestih promjena. „Nikada nijesam bio istinski srećan u Budućnosti. Tamo je, čini mi se, uvijek sve isto. Bilo je teško i dok sam bio igrač. Kada sam prvi put vodio ekipu, imali smo sedam bodova prednosti, ali sam i tada morao da odem zbog razloga koji nijesu bili fudbalski“, kazao je Božović. Njegov raniji odlazak sa klupe Budućnosti 2007. godine uslijedio je uprkos vodećoj poziciji na tabeli, a tada je javno govorio o pritiscima i neslaganjima sa klupskim strukturama.
Božovićev intervju zato nije samo kritika jednog mandata ili jednog rezultatskog niza, već upozorenje da Budućnost teško može ostvariti kontinuitet dok se ne uspostave jasna odgovornost, stabilno upravljanje i granice između sportskog sektora, klupske administracije i navijačkog uticaja. Za klub sa istorijom, infrastrukturom i statusom najvećeg crnogorskog fudbalskog brenda, pitanje više nije samo ko će biti naredni trener, već može li se konačno izgraditi sistem u kojem trener i igrači odgovaraju za rezultat, a uprava za uslove i dugoročan razvoj.
ETOportal / Sporska redakcija
