UNESCO je 2013. godine uvrstio tursku kafu na listu nematerijalnog kulturnog nasleđa, a 5. decembar se od tada obeležava kao „Svetski dan turske kafe“. Kafa je prvi put stigla u palatu sultana Sulejmana iz Jemena tokom Osmanskog carstva, gde su razvijeni posebni načini pripreme. Nakon što je postala omiljena u palati, turska kafa je osvojila i ulice Istanbula, a kafane su postale mjesta okupljanja. Kafa je brzo postala dio evropske kulture zahvaljujući trgovcima koji su je prenosili širom svijeta.
Turska kafa je duboko ukorijenjena u turskoj tradiciji, a njen način pripreme je ostao nepromijenjen. Kafa se melje vrlo fino i priprema u džezvi, tradicionalnom loncu, a služi se u malim šoljicama, često uz čašu vode i ratluk. U Turskoj kafa nije samo napitak, već simbol gostoprimstva i prijateljstva. Zajedničko ispijanje kafe zbližava ljude, a uobičajeno je i gatanje iz taloga kafe.
Kafa se u Turskoj pije posle obroka, kao digestiv, a i u društvenim posjetama. Često je i poklon u posebnim prilikama. Osim klasične, postoje i regionalne vrste, poput kafe sa mastikom u Egejskoj regiji, menengiç kafe u Gaziantepu, ili mirra kafe u Mardinu, koja je vrlo jaka. Takođe, kafa se može pripremati na različite načine, poput kuvanja na pijesku, uglju ili pepelu.
Za proslavu Svetskog dana turske kafe, možete pripremiti pjenastu tursku kafu po tradicionalnom receptu. Kafa se pomiješa sa vodom i šećerom, a nakon što proključa, stvoriće se sloj pjene koji treba pažljivo sipati da ostane na vrhu.
ETOportal