Inicijativa američkog predsjednika Donalda Trampa za formiranje Odbora za mir u Pojasu Gaze izazvala je snažne reakcije među svjetskim liderima i otvorila niz političkih pitanja, ne samo o budućnosti Bliskog istoka, već i o novim linijama globalnog pozicioniranja. Prema dostupnim informacijama, pozivnice za članstvo u ovom tijelu upućene su na adrese oko 60 država i međunarodnih aktera, a ceremonija potpisivanja, kako je najavljeno, mogla bi da se održi u Davosu.
Posebnu pažnju u regionu izazvao je spisak pozvanih zemalja sa Zapadnog Balkana i šireg okruženja. Među njima su Albanija, Hrvatska, Mađarska, Slovenija i Rumunija, dok su izostavljene Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo i Sjeverna Makedonija. Takva selekcija ne može se posmatrati kao puka formalnost, već prije kao signal političkih prioriteta i percepcije Vašingtona o pouzdanosti i međunarodnom profilu pojedinih država.
Prema navodima „Blumberga“, poziv je upućen i velikom broju globalnih aktera, od članica Evropske unije i NATO-a, preko zemalja Bliskog istoka, do velikih sila poput Kine i Rusije. Upravo ta širina poziva sugeriše da Trampova administracija želi da Odbor predstavi kao inkluzivni međunarodni okvir, ali i da kroz njega reafirmiše američku ulogu ključnog posrednika u rješavanju jednog od najdugotrajnijih konflikata savremenog svijeta. Simbolički značaj prihvatanja poziva najbolje ilustruje brza reakcija bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, koji je potvrdio da će njegova zemlja biti među osnivačima Odbora. Saopštenje iz Minska naglašava da poziv vide kao priznanje međunarodnog autoriteta i spremnosti Bjelorusije da učestvuje u „izgradnji održivog mira“, što jasno pokazuje kako pojedini režimi ovu inicijativu koriste i za jačanje sopstvenog legitimiteta na međunarodnoj sceni.
Slično oprezan, ali otvoren pristup pokazala je i Moskva. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov potvrdio je da je poziv stigao Vladimiru Putinu, uz poruku da Rusija trenutno analizira „sve nijanse“ prijedloga. Takav stav ukazuje na to da Kremlj ne želi da odbaci inicijativu unaprijed, ali ni da se bez dodatnih garancija uključi u format koji dolazi iz Vašingtona.
U regionalnom kontekstu, izostanak poziva za pojedine balkanske države otvara pitanje njihove spoljnopolitičke vidljivosti i stvarnog uticaja u međunarodnim procesima. Ujedno, on može biti i poruka da se od tih zemalja očekuje jasnije opredjeljenje ili veća aktivnost u okviru zapadnih političkih i bezbjednosnih struktura.
Na širem planu, Trampov Odbor za mir u Gazi može se tumačiti kao pokušaj stvaranja novog diplomatskog mehanizma koji bi, pored deklarativnog cilja stabilizacije regiona, poslužio i kao platforma za redefinisanje globalnih savezništava. Koliko će ova inicijativa imati stvarni efekat na terenu, ostaje otvoreno pitanje, ali je već sada jasno da je izazvala političke poruke koje se pažljivo čitaju i u velikim centrima moći, i u manjim državama koje pokušavaju da pronađu svoje mjesto u novoj geopolitičkoj slagalici.
ETOportal / V.M.
