Filozofkinja, psihoanalitičarka, muza i buntovnica – život koji je izazivao genije svog vremena.
U vremenu kada su žene ćutale, Lu Andreas-Salomé je govorila. I to ne glasno – već jasno. Rođena 1861. godine u Sankt Peterburgu, ova ruska intelektualka, psihoanalitičarka i spisateljica, pomjerila je granice ženskog mišljenja, slobode i ljubavi. Njena pojava u intelektualnim krugovima Evrope krajem 19. vijeka bila je poput šoka: žena koja razmišlja, diskutuje o filozofiji, religiji i erosu – ravnopravno s muškarcima.
Lu nije bila samo simbol emancipacije, već i provokacija za duh epohe. Bila je učenica i inspiracija Fridrihu Ničeu, prijateljica i saradnica Sigmunda Frojda, ljubavnica i muza pjesnika Rajnera Marije Rilkea. Svako od njih vidio je u njoj drugačije ogledalo sopstvenih ideja – Niče ženu koja razara dogmu, Frojd um koji razumije dubinu nesvjesnog, a Rilke onu koja je ljubav pretvorila u poeziju.
Njena povezanost sa Ničeom bila je dramatična: filozof joj je predložio brak – ne jednom, već dva puta. Odbijen, na rubu očaja, pisao je: „Kome sam ja još potreban, ako ne tebi?“ O njoj se kasnije govorilo kao o ženi koja je „otvorila Ničeu vrata ludila“, ali istina je bila jednostavnija – Lu je odbila da bude ničija sjenka.
Sa Rilkeom, koji je tada imao samo 21 godinu, živjela je ljubav istovremeno nježnu i razornu. Ona ga je naučila da piše, da posmatra svijet iznutra. Rilke je zbog nje promijenio i ime – rođen kao Rene, postao je Rainer, pod njenim uticajem. Njegova „Pjesma o ljubavi i smrti kavalira Kristofa Rilkea“ i kasnije „Pjesme Orfeja“ nose u sebi trag Saloméine strasti i filozofije.
Kasnije u životu, Lu se približila psihoanalizi i postala jedna od prvih žena koje su učestvovale u Frojdovim krugovima. Frojd ju je nazivao „ženom koja razumije dušu“. U svojim spisima istraživala je erotiku, religioznost i smisao ženskog identiteta, ne kao biološku ili društvenu ulogu, već kao egzistencijalni izbor.
U njenim dnevnicima stoji rečenica koja najbolje opisuje njen duh:
„Ja ne tražim da me vole. Ja tražim da me razumiju.“
Lu Andreas-Salomé umrla je 1937. godine u Getingenu, okružena knjigama, sjećanjima i spokojem koji je rijetko imala za života. Ostala je simbol žene koja je mislila slobodno, koja je voljela bez granica i odbijala da živi po tuđim pravilima.
ETOportal/Nataša Goleš