Piše: Autorski tekst/Nataša Goleš
Kažu da je čovjek najinteligentnije biće na planeti. Posmatrajući naš odnos prema prirodi, ponekad se zapitam na osnovu čega smo došli do tog zaključka.
Godinama slušamo priče o održivom razvoju, zaštiti životne sredine, zelenim politikama i ekološkoj svijesti. Istovremeno, siječemo drveće koje je raslo decenijama, betoniramo svaki slobodan pedalj zemlje i sa ponosom sadimo nekoliko sezonskih cvjetova kao dokaz naše brige za prirodu.
Možda je vrijeme da budemo iskreni. Možda nam drveće zaista ne treba.
Posijecimo još koju lipu, bor ili čempres. Šta će nam hlad usred ljetnjih vrućina? Klima uređaji rade odlično. Kada temperatura u gradovima poraste za nekoliko stepeni zbog nestanka zelenila, jednostavno ćemo kupiti još jedan klima uređaj. Problem riješen.
A pčele? Kada smo posljednji put zasadili biljku koja ih privlači? Kada smo na svom balkonu, terasi ili u dvorištu posadili lavandu, ruzmarin, žalfiju ili neko drugo medonosno bilje? Lakše je govoriti o značaju pčela nego učiniti nešto zbog njih.
Vrapci, sjenice i druge ptice sve rjeđe nalaze mjesto za vodu tokom vrelih ljetnjih dana. Ali ni to nije problem. Kada smo posljednji put napunili malu posudu vodom i stavili kamenčić kako bi neka ptica mogla bezbjedno da sleti i ugasi žeđ? To ne zahtijeva novac, ne zahtijeva posebne projekte i strategije. Zahtijeva samo malo svijesti.
Plastične kese su posebna priča. Toliko smo ih zavoljeli da su postale sastavni dio svakodnevice. Od prodavnice do zamrzivača, od jedne upotrebe do smeća. Koristimo ih nekoliko minuta, a zatim ih ostavljamo prirodi da ih „čuva“ narednih nekoliko stotina godina. Ipak, uporno se ponašamo kao da bez njih ne možemo da funkcionišemo.
Zanimljivo je da priroda od nas ne traži mnogo. Ne traži savršenstvo. Ne traži velike govore. Ne traži konferencije, kampanje i fotografisanje pored novozasađenih sadnica.
Traži samo malo poštovanja.
Jedno sačuvano drvo.
Jednu posađenu biljku.
Jednu posudu sa vodom za ptice.
Jednu plastičnu kesu manje.
Jednu odluku da ne uništimo ono što se ne može nadoknaditi za našeg života.
Jer istina je jednostavna i ne može se uljepšati nikakvim saopštenjima niti marketinškim kampanjama:
Zdravi smo onoliko koliko nam je zdrava priroda.
A priroda nam već dugo pokušava reći da je umorna.
ETOportal
