Društvene mreže su odavno prestale da budu samo mjesto na kojem gledamo fotografije, kratke snimke i tuđe svakodnevne dogodovštine. Postale su velika pijaca svega i svačega, pa nam se između recepta za ručak, fotografije sa ljetovanja i nečijeg jutarnjeg videa sasvim lako pojavi i preporuka za kremu, suplement, preparat za mršavljenje, lijek, čaj, kozmetički proizvod ili nešto što će nam, kako nam se obećava, promijeniti život.
I tu dolazimo do pitanja koje bi svaki korisnik društvenih mreža trebalo povremeno da postavi sebi: da li osoba koja mi ovo preporučuje zaista zna o čemu govori ili je samo plaćena da to kaže?
Jer nije isto kada dermatolog govori o njezi kože i kada o istoj kremi govori neko ko ima nekoliko stotina hiljada pratilaca. Nije isto kada farmaceut objašnjava namjenu određenog preparata i kada ga promoviše popularna osoba koja je možda juče prvi put čula za njega. Nije isto ni kada nutricionista govori o ishrani i kada neko bez ikakvog stručnog znanja tvrdi da mu je određeni suplement „preporodio organizam“.
Problem je što društvene mreže brišu tu granicu gotovo savršeno. Reklama više ne mora da izgleda kao reklama. Dovoljno je da neko sjedne pred kameru, nasmiješi se i kaže: „Ljudi, ja ovo koristim već neko vrijeme i mogu vam reći da sam prezadovoljna.“ Gledalac često dobije utisak da sluša iskrenu preporuku prijatelja, a ne komercijalnu poruku.
U Crnoj Gori ne postoji poseban zakon koji influensere reguliše kao posebnu profesiju, ali to ne znači da je njihov prostor potpuno neregulisan. Na komercijalne objave primjenjuju se propisi o zaštiti potrošača i nedozvoljenom oglašavanju, a komercijalna priroda sadržaja mora biti jasno naznačena i ne bi smjela biti skrivena među desetinama oznaka i haštagova.
A kada se u priču uključe lijekovi, stvar postaje mnogo ozbiljnija. Važeći Zakon o ljekovima propisuje posebna pravila za njihovo oglašavanje, uključujući zabranu određenih tvrdnji i načina predstavljanja lijeka javnosti. Posebno je zanimljivo da zakon među zabranjenim praksama navodi i oglašavanje koje koristi preporuke lica čija popularnost može podstaći potrošnju lijeka.
Drugim riječima, popularnost sama po sebi nije stručna kvalifikacija.
I možda je upravo to dio problema o kojem bi trebalo više govoriti. Ako neko preporučuje haljinu, torbu ili parfem, posljedica lošeg izbora uglavnom će biti prilično jednostavna – potrošili smo novac i nijesmo zadovoljni. Ali ako neko preporučuje lijek, suplement, preparat za mršavljenje ili proizvod koji obećava zdravstveni efekat, posljedice mogu biti mnogo ozbiljnije.
Zato prije nego što kliknemo na link i naručimo ono što nam je neko upravo predstavio kao „čudo“, možda nije loše da postavimo tri sasvim obična pitanja: Da li je ovo reklama? Ko plaća ovu preporuku? I da li je osoba koja mi ovo govori uopšte stručna za ono što preporučuje?
To nije nepovjerenje prema svima koji rade na društvenim mrežama. To je samo malo zdravog razuma.
Jer influenser može biti odličan poznavalac mode, šminke, putovanja ili kuvanja, ali to ga automatski ne čini ljekarom, farmaceutom, nutricionistom ili stručnjakom za bilo koju drugu oblast u kojoj je potrebno ozbiljno znanje.
A možda bi najzdravije pravilo za društvene mreže bilo upravo najjednostavnije: ne vjeruj preporuci samo zato što je lijepo upakovana, popularna i ima milion pregleda.
Posebno kada se tiče zdravlja.
ETOportal/N.G.
