Crnogorska reprezentacija ispustila veliku prednost u samom finišu meča protiv tradicionalno neugodnog rivala, što je ponovo pokrenulo rasprave o karakteru ekipe i načinu na koji se vodi nacionalni tim.
Još jedan turnir donio je prepoznatljiv scenario u kojem crnogorski vaterpolisti pokazuju dva potpuno različita lica u veoma kratkom vremenskom intervalu. Imale su popularne ajkule sve u svojim rukama, kontrolisale igru i gradile prednost koja je morala biti dovoljna za miran privođenje utakmice kraju. Ipak, umjesto rutinske završnice i proslave plasmana, svjedočili smo neshvatljivom padu koncentracije koji je protivnik iskoristio na surov način, vrativši se iz ambisa u trenucima kada je sve djelovalo izgubljeno.
Ovakav epilog neminovno otvara prostor za dublju analizu stanja u domaćem vaterpolu, naročito ako se sjetimo proslavljenih generacija koje su znale kako se osvajaju medalje i igraju ključne sekunde. Posljednji zlatni bljesak i veliki rezultat naše selekcije vezuju se za daleku Malagu, pa se prirodno nameće pitanje zašto se toliko dugo čeka na povratak u sam svjetski vrh. Dok navijači pamte dane najvećih uspjeha, sadašnjica donosi konstantne oscilacije i bolna otrežnjenja na velikoj sceni.
Stručni štab na čelu sa selektorom uživa status izuzetnog i dokazanog stručnjaka čije se znanje ne dovodi u pitanje. Međutim, nakon još jedne propuštene šanse, u javnosti se opravdano pokreću diskusije o tome da li je Dejan Savić imao priliku da izgradi i ukomponuje ekipu po sopstvenim zamislima i sistemu vrijednosti. Sve češće se u kuloarima postavlja pitanje da li je aktuelni strateg dobio gotov tim na tacni, naslijedivši formiranu postavu sa već duboko ukorijenjenim navikama koje je teško mijenjati u kriznim momentima.
U samom meču, napadački segment je u većem dijelu funkcionisao na visokom nivou, a ekipu su golgeterski predvodili Aleksa Ukropina i Dušan Matković. Kada je na početku završne dionice prednost narasla na bezbjednu razliku, činilo se da je otpor crvene furije konačno slomljen. Španci su ipak pokazali zašto su u samom vrhu, zaigrali su znatno agresivnije i stigli do izjednačenja u samom finišu preko Pola Daura, kada je semafor pokazivao da je ostalo svega dvadesetak sekundi do kraja.
U lutriji koja je uslijedila sa pet metara, psihološki pritisak je uradio svoje. Promašaji Aljoše Mačića i Miroslav Perkovića koštali su naš tim boljeg plasmana, dok je trijumf Španiji i konačnu pobjedu donio Bernat Sanauža. Ostaje žal za propuštenim, ali i jasna opomena da se ozbiljne utakmice moraju igrati maksimalno angažovano od prvog do posljednjeg sudijskog zvižduka.
ETOportal/Sportska redakcija
