Kamerna opera „Ostrvo“ Irene Popović, inspirisana legendom o Jacinti Kunić iz Perasta, izvedena je na tvrđavi Mogren u okviru jubilarnog XL festivala Grad teatar.
Na jednoj od najljepših pozornica na crnogorskom primorju, tvrđavi Mogren, publika Grad teatra imala je priliku da prisustvuje izvođenju kamerne opere „Ostrvo“, kompozitorke i rediteljke Irene Popović.
Djelo, nastalo u produkciji KotorArta, Gradskog pozorišta Podgorica, Muzičkog centra Crne Gore i Fondacije ME&US, donijelo je publici spoj muzike, pozorišta, savremenog scenskog izraza i snažne emotivne priče ukorijenjene u tradiciji Boke Kotorske.
Opera je premijerno izvedena 19. jula na festivalu KotorArt, a gostovanje na Gradu teatru realizovano je kroz saradnju dva festivala, u okviru jubilarnog XL izdanja budvanskog festivala.
Legenda o ženi koja je čekala 25 godina
Inspiracija za „Ostrvo“ pronađena je u legendi o Jacinti Kunić iz Perasta, ženi koja je, čekajući povratak supruga sa plovidbe, čak 25 godina vezla goblen.
Prema predanju, u svoj rad utkala je damast, bisere, ali i vlasi sopstvene kose, stvarajući simbol ljubavi, vjernosti i istrajnosti.
Ta priča, stara vjekovima, u djelu Irene Popović dobila je savremeni umjetnički oblik kroz spoj operskog glasa, glumačke naracije, dječjeg glasa, kamernog ansambla i elektronike.
Vrijeme kao glavni junak predstave
Libreto Jelene Novak donosi slojevitu dramaturgiju u kojoj se prepliću prošlost i sadašnjost, stvarnost i san, dok se kroz poetske slike istražuju teme čekanja, sjećanja i prolaznosti.
Posebnost opere je minimalistički scenski izraz u kojem su glas, zvuk i tišina jednako važni nosioci emocije.
Muzički ansambl nije samo pratilac izvođača, već postaje dio same priče — kroz zvuk, šapat i stvaranje posebne atmosfere koja vodi publiku u unutrašnji svijet glavne junakinje.
„Svi mi nešto čekamo“
Sopranistkinja Olivera Tičević istakla je da je izvođenje na otvorenom prostoru donijelo posebno iskustvo.
„Posebno zadovoljstvo je uvijek pjevati na našim tvrđavama, koje otkrivaju posebne ljepote i naše more. To je najljepša scenografija i ne postoji ništa ljepše od prirodnog ambijenta koji naša zemlja ima“, kazala je Tičević.
Mlada umjetnica Sofija Ivanović, koja izvodi dječji glas opere, naglasila je univerzalnost priče.
„Priča o Jacinti Kunić njeguje našu tradiciju, ali motiv čekanja doveden je na mnogo širi nivo, jer svi mi na neki način nešto čekamo“, rekla je Ivanović.
Priča koja pripada i današnjem vremenu
Rediteljka i kompozitorka Irene Popović kazala je da je posebno važno što priča o Jacinti komunicira sa savremenom publikom.
„Ispričali smo priču o trajanju i prisutnosti. Danas živimo brzo, uz prečice, a vrijednosti trajanja gotovo da nema. Vrijeme je ovdje glavni protagonist“, poručila je Popović.
Prema njenim riječima, „Ostrvo“ nije samo priča o jednoj ženi iz prošlosti, već o univerzalnom ljudskom iskustvu — čekanju, nadi, ljubavi i istrajnosti.
U izvođenju opere učestvuju Olivera Tičević, Dubravka Drakić i Sofija Ivanović, uz Ansambl Boka koji čine Tamara Jovanović, Nenad Jovanović, Željko Ivović, Marina Mikić, Srđan Palačković i Irena Popović.
Kroz spoj tradicije i savremenog umjetničkog jezika, „Ostrvo“ je još jednom pokazalo da priče o ljudskim emocijama ne poznaju granice vremena.
ETOportal
