Jesen je vrijeme kada mnogi ljubitelji prirode kreću u šumu u potragu za gljivama, a među najtraženijima je svakako vrganj. Ova cijenjena gljiva raste i u Crnoj Gori i može se pronaći u različitim tipovima šuma, od početka ljeta pa sve do novembra.
Prema podacima Botaničkog leksikona Crne Gore, pravi vrganj (Boletus edulis) široko je rasprostranjen i čest u našoj zemlji, a njegovo stanište obuhvata različite tipove šuma. Smatra se jednom od najcjenjenijih jestivih gljiva.
Ipak, lijepa jesenja berba zahtijeva i određeni oprez. U Crnoj Gori je registrovan veliki broj vrsta gljiva, a među njima ima i otrovnih. Posebno je poznata ludara (Rubroboletus satanas), otrovna vrsta iz porodice vrganja. CANU navodi da izaziva ozbiljne probavne tegobe i povraćanje.
Zato pravilo za berače treba da bude jednostavno: u korpu stavljati samo gljive u čiju je vrstu berač potpuno siguran. Ako postoji i najmanja sumnja, gljivu je bolje ostaviti u šumi nego rizikovati trovanje.
Poseban problem predstavlja i nestručno sakupljanje. Državni materijali upozoravaju da se vrganj i lisičarka u Crnoj Gori intenzivno i nekontrolisano prikupljaju, što može oštetiti njihova staništa i narušiti prirodnu ravnotežu šumskog ekosistema.
Važno je i da se ne beru vrste koje su zaštićene. U Crnoj Gori je pod zaštitom više od stotinu vrsta makromiceta, dok je za komercijalno sakupljanje dozvoljen ograničen broj vrsta pod propisanim uslovima.
Zato je najbolja berba ona koja ne ostavlja štetu iza sebe. Gljive treba pažljivo sakupljati, čuvati njihovo stanište i nikada ne uzimati ono što berač ne može pouzdano da prepozna.
A za one koji nisu sigurni u ono što su pronašli, najvažnije pravilo ostaje isto: ne jesti nepoznatu gljivu. Kod sumnje na trovanje ili pojave simptoma nakon konzumacije, potrebno je što prije potražiti ljekarsku pomoć.
ETOportal
