Nekada je snimak bio dokaz. Ako postoji fotografija, video ili audio zapis, vjerovalo se da postoji i trag događaja koji se zaista dogodio. Danas to više nije tako jednostavno. Vještačka inteligencija može napraviti fotografiju osobe koja nikada nije snimljena, klonirati nečiji glas ili izmijeniti video tako da čovjek govori ono što nikada nije rekao.
AI Fokus: Nataša Goleš
Zato se otvara novo pitanje: može li AI pomoći da utvrdimo šta je stvarno?
Odgovor je – može pomoći, ali ne može biti nepogrešivi sudija.
Savremeni sistemi mogu analizirati digitalni sadržaj i tražiti tragove obrade: neprirodne promjene na slici, odstupanja u zvuku, neusklađenosti između slike i govora ili druge karakteristike koje mogu ukazivati na to da je sadržaj generisan ili izmijenjen pomoću AI.
Problem je što se tehnologija koja pravi lažni sadržaj razvija veoma brzo. Zbog toga detektor koji danas prepozna određeni način generisanja sjutra možda neće biti jednako uspješan. Dodatni problem predstavljaju kompresija videa, ponovno snimanje ekrana, obrada fotografije i druge promjene koje mogu otežati analizu.
Zato se autentičnost sve manje može utvrđivati samo pitanjem: „Da li je ovo AI?“
Važnije postaje pitanje porijekla sadržaja. Ko ga je prvi objavio? Postoji li originalni fajl? Kada je nastao? Da li postoje druge fotografije ili snimci istog događaja? Može li se potvrditi lokacija i vrijeme? Postoje li svjedoci ili nezavisni izvori koji potvrđuju ono što se vidi na snimku?
Upravo tu AI može postati svojevrsni digitalni istražitelj – alat koji pomaže ljudima da pronađu tragove, ali ne i konačni arbitar istine.
Evropska unija je ovaj problem već uvela u pravni okvir. Od 2. avgusta 2026. primjenjuju se pravila AI Act-a o transparentnosti, prema kojima određeni AI-generisani ili izmijenjeni sadržaji moraju biti označeni, uključujući deepfake sadržaj. Za generativne AI sisteme predviđeno je i mašinski čitljivo označavanje sadržaja kako bi se omogućilo njegovo prepoznavanje.
Ali ni oznaka nije isto što i dokaz istine.
U budućnosti bi zato digitalni dokaz mogao imati više slojeva: originalni zapis, podatke o njegovom nastanku, potvrdu izvora, kriptografski potpis, analizu AI sistema i, na kraju, ljudsku procjenu.
To mijenja i posao novinara, policije, sudova, istraživača i svih koji svakodnevno odlučuju da li je nešto što vide na internetu stvarno.
Možda najveća promjena neće biti u tome što će AI naučiti da pravi savršene lažne snimke. Veća promjena može biti to što ćemo morati naučiti da ni stvarnom snimku više ne vjerujemo samo zato što ga možemo vidjeti i čuti.
U vremenu generativne vještačke inteligencije, pitanje „imaš li dokaz?“ sve češće će značiti i: „Možeš li dokazati da je dokaz stvaran?“
ETOportal
