Vrijesak je prepoznatljiva jesenja ukrasna biljka i tradicionalno korišćena ljekovita biljka. Saznajte šta sadrži, kako se koristio i šta o njegovim svojstvima kaže savremena nauka.
Sitni ljubičasti cvjetovi, grmolik rast i otpornost na hladnije vrijeme učinili su vrijesak jednom od prepoznatljivih biljaka jeseni. Osim što ukrašava vrtove, balkone i terase, ova biljka ima dugu tradiciju upotrebe u narodnoj medicini. Savremena istraživanja danas ispituju njene bioaktivne sastojke, ali stručnjaci upozoravaju da tradicionalnu upotrebu ne treba poistovjećivati sa dokazanim liječenjem bolesti.
Kada stigne jesen, vrijesak se često može vidjeti u saksijama, žardinjerama i vrtovima. Njegovi sitni cvjetovi, najčešće u nijansama ljubičaste, ružičaste i bijele, mogu dugo ostati dekorativni, pa je ova biljka postala svojevrsni simbol jesenjeg uređenja prostora.
Riječ je o vrsti Calluna vulgaris, iz porodice vrijesova (Ericaceae), koja je rasprostranjena u različitim djelovima Evrope i drugim područjima. Poznata je po tome što može uspijevati i na siromašnijim i kiselim zemljištima, što joj daje posebnu otpornost.
Biljka sa dugom tradicijom
Vrijesak ima dugu istoriju upotrebe u tradicionalnoj biljnoj medicini. U narodnoj fitoterapiji koristili su se njegovi nadzemni djelovi, posebno cvjetni djelovi biljke, najčešće za pripremu čajeva i drugih biljnih preparata.
Tradicionalna upotreba ne znači, međutim, da su sva svojstva koja joj se pripisuju potvrđena savremenim kliničkim istraživanjima. Evropska agencija za ljekove naglašava da se kod biljnih preparata mora razlikovati tradicionalna upotreba od primjene koja je potkrijepljena dovoljnim dokazima o efikasnosti.
Zbog toga vrijesak treba posmatrati prije svega kao biljku sa zanimljivim tradicionalnim i fitokemijskim karakteristikama, a ne kao zamjenu za terapiju koju preporučuje ljekar.
Šta se nalazi u vrijesku?
Istraživanja su pokazala da vrijesak sadrži različite bioaktivne materije, među kojima su posebno značajni polifenoli, flavonoidi i druga fenolna jedinjenja.
U naučnim analizama identifikovani su, između ostalog, derivati kvercetina, kamferola i miricetina, kao i proantocijanidini. Upravo se ovim jedinjenjima pripisuje dio antioksidativnog potencijala biljke.
Pregled dosadašnjih istraživanja navodi da ekstrakti vrijeska pokazuju različite biološke aktivnosti, uključujući antioksidativnu, antiinflamatornu i antimikrobnu aktivnost. Ipak, značajan dio tih rezultata potiče iz laboratorijskih istraživanja, pa se ne može automatski zaključiti da će isti efekat imati i čaj ili drugi preparat od vrijeska kod čovjeka.
Zašto se pominje mokraćni sistem?
U tradicionalnoj upotrebi vrijesak se povezivao i sa mokraćnim sistemom, zbog čega se čaj od ove biljke u narodnoj medicini koristio kao biljni napitak.
Ipak, tvrdnje da vrijesak može liječiti infekciju mokraćnih puteva, kamen u bubregu ili druge bolesti mokraćnog sistema ne treba predstavljati kao medicinski dokazane činjenice bez odgovarajućih kliničkih dokaza.
Kod simptoma poput peckanja pri mokrenju, krvi u mokraći, temperature, bolova u leđima ili sumnje na infekciju mokraćnih puteva, potrebno je obratiti se ljekaru.
Antioksidativni potencijal privukao pažnju istraživača
Jedna od zanimljivijih karakteristika vrijeska jeste njegov sadržaj polifenolnih jedinjenja. Laboratorijske analize različitih uzoraka pokazale su značajan antioksidativni potencijal biljnih ekstrakata.
To je jedan od razloga zbog kojih se vrijesak danas proučava i izvan tradicionalne medicine. Istraživači ispituju njegove bioaktivne komponente i mogućnost njihove primjene u prehrani, kozmetici i farmakološkim istraživanjima.
Važno je, međutim, napraviti razliku između antioksidativnog djelovanja ekstrakta u laboratoriji i dokazanog zdravstvenog efekta kod ljudi.
Vrijesak kao jesenja ukrasna biljka
Pored tradicionalne upotrebe, vrijesak ima i izrazitu dekorativnu vrijednost.
Njegova otpornost i karakterističan izgled čine ga pogodnim za jesenje aranžmane, saksije, kamenjare i vrtove. Cvjetovi mogu biti ljubičasti, ružičasti ili bijeli, dok pojedine ukrasne sorte imaju i posebno obojene listove.
Upravo zbog toga vrijesak spaja dvije osobine koje su ga učinile popularnim kroz generacije, dekorativnost i dugu tradiciju korišćenja u biljnoj medicini.
Biljni preparati nijesu automatski bezopasni samo zato što su prirodni. Posebno treba biti oprezan kod djece, trudnica i dojilja, osoba koje imaju hronične bolesti i onih koji koriste terapiju. Kod zdravstvenih tegoba vrijesak ne treba koristiti kao zamjenu za propisanu terapiju ili pregled ljekara.
Izvori: PubMed – naučni pregled o hemijskom sastavu i biološkim svojstvima vrste Calluna vulgaris; istraživanja o polifenolima, antioksidativnom i antimikrobnom potencijalu; Evropska agencija za ljekove – informacije o razlikovanju tradicionalne upotrebe i dokazane efikasnosti biljnih preparata
ETOportal
