Populacije divljih životinja širom svijeta za posljednjih 50 godina smanjene su u prosjeku za 73 odsto, pokazuje najnoviji Izvještaj o životnoj planeti Svjetskog fonda za prirodu (WWF).
Iza ovog broja kriju se hiljade pojedinačnih priča – od životinja koje nestaju iz tropskih šuma do vrsta čiji opstanak ugrožavaju zagađenje, prekomjerni izlov i uništavanje njihovih staništa.
Izvještaj je zasnovan na Indeksu životne planete i obuhvatio je više od 5.000 populacija sisara, ptica, riba, gmizavaca i vodozemaca, praćenih tokom pet decenija.
Najveća prijetnja, prema WWF-u, jeste gubitak i degradacija prirodnih staništa. Slijede prekomjerna eksploatacija životinja i prirodnih resursa, invazivne vrste, bolesti, klimatske promjene i zagađenje.
Nestaju i vrste koje su nekada bile simbol prirode
Među primjerima navedenim u izvještaju su amazonski riječni delfini, čije su pojedine populacije ozbiljno pogođene zagađenjem, rudarstvom i drugim ljudskim pritiscima.
Posebno zabrinjava stanje prirodnih područja koja imaju važnu ulogu za čitave ekosisteme. Amazonija i koralni grebeni spadaju među područja za koja naučnici upozoravaju da bi nastavak pritisaka mogao dovesti do velikih i teško reverzibilnih promjena.
Problem, međutim, nije samo u pojedinačnim vrstama.
Kada nestaju životinje i biljke, mijenjaju se odnosi unutar čitavih ekosistema. Posljedice se mogu prenijeti na oprašivanje, kvalitet zemljišta i vode, dostupnost hrane, širenje bolesti i sposobnost prirode da skladišti ugljenik.
Ima i razloga za nadu
Iako podaci upozoravaju na ozbiljan pad biodiverziteta, izvještaj pokazuje i da zaštita prirode može donijeti rezultate.
Kao jedan od primjera navodi se subpopulacija planinskih gorila u području Virunga u Istočnoj Africi, koja je između 2010. i 2016. godine rasla prosječno oko tri odsto godišnje.
Takvi primjeri pokazuju da pad populacija divljih životinja nije nužno nezaustavljiv. Kada se staništa zaštite, ograniči pritisak na životinje i obezbijedi dugoročno upravljanje prirodnim resursima, pojedine vrste mogu početi da se oporavljaju.
Ali pojedinačni uspjesi ne mogu nadoknaditi gubitak prirode na globalnom nivou.
Pitanje nije samo šta gubimo, već šta ostavljamo
WWF upozorava da način na koji proizvodimo i trošimo hranu predstavlja jedan od važnih pokretača gubitka prirodnih staništa. Širenje poljoprivrede, krčenje šuma i pretjerano korišćenje prirodnih resursa mijenjaju prostor koji je nekada pripadao divljim životinjama.
Istovremeno, klimatske promjene dodatno pojačavaju pritisak na ekosisteme.
Naučnici upozoravaju na moguće prelomne tačke nakon kojih bi promjene mogle postati mnogo teže za zaustavljanje ili preokretanje. Amazonija se često navodi kao jedan od najvažnijih primjera zbog njene uloge u globalnom klimatskom sistemu.
Zbog svega toga, izvještaj nije samo još jedan spisak nestalih vrsta. On je upozorenje da se promjene u prirodi već dešavaju i da posljedice nijesu ograničene na udaljene prašume, okeane ili afričke savane.
Od zdravlja ekosistema zavise i voda, hrana, kvalitet vazduha i brojni resursi koje svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo.
Gotovo 200 zemalja obavezalo se sporazumom UN-a iz 2022. godine da će zaustavljati gubitak biodiverziteta, uključujući cilj da do 2030. godine 30 odsto kopna i mora bude obuhvaćeno mjerama zaštite.
Hoće li ti ciljevi biti ostvareni zavisiće od odluka vlada, kompanija, ali i načina na koji se prirodnim resursima upravlja na lokalnom nivou.
Priroda, upozoravaju stručnjaci, ne može beskonačno da podnosi pritisak čovjeka. A kada određena vrsta nestane, ne postoji način da je vratimo u njen prirodni oblik.
Zato se pitanje više ne svodi samo na to koliko životinja gubimo, već i na to koliko prirode možemo sačuvati prije nego što neke promjene postanu nepovratne.
ETOportal
