Kada u prodavnici ugledamo organski paradajz, jabuke, mlijeko ili jaja, jedno od prvih pitanja često je – zašto je ovo skuplje od proizvoda iz konvencionalne proizvodnje?
Odgovor nije tako jednostavan kao što se na prvi pogled čini. Organska hrana nije skuplja samo zato što se u njenoj proizvodnji ne koriste sintetički pesticidi i mineralna đubriva. Cijena je rezultat čitavog sistema proizvodnje, od njive i farme do police u prodavnici.
Jedan od važnih razloga je veći udio ljudskog rada. Kada proizvođač ne koristi određene herbicide za suzbijanje korova, mora pronaći drugi način. To može značiti više ručnog rada, mehaničko uklanjanje korova, pažljivije praćenje biljaka i češće sprovođenje drugih mjera zaštite. Istraživanja pokazuju da organska proizvodnja često ima veće troškove rada, iako se istovremeno štedi na kupovini sintetičkih inputa.
Tu je i pitanje prinosa. Organska proizvodnja ne znači automatski manji prinos u svakoj kulturi i na svakom zemljištu, ali istraživanja pokazuju da kod brojnih sistema prinos može biti niži nego u konvencionalnoj proizvodnji. Kada se sa iste površine dobije manje proizvoda, trošak proizvodnje po kilogramu može biti veći. Evropska komisija upravo niže prinose i drugačiji način proizvodnje navodi među razlozima zbog kojih organska proizvodnja može biti skuplja.
Certifikacija je još jedan trošak. Proizvođač koji želi da svoj proizvod legalno označava kao organski mora ispuniti propisane standarde i proći kontrolu. To podrazumijeva administraciju, kontrole i druge troškove. Evropski projekat CERTCOST posebno je proučavao ekonomsku stranu organske certifikacije i ukazao na njen značaj u cijelom lancu proizvodnje i prodaje.
Organska hrana često ima i skuplji put od proizvođača do kupca. Manje količine, posebni zahtjevi za skladištenje, odvojeno rukovanje i transport, kao i potreba za sljedljivošću proizvoda mogu povećati troškove distribucije. Kada se proizvodnja odvija u manjim serijama, teško je postići iste ekonomije obima kao kod velikih konvencionalnih proizvođača.
Ipak, postoji jedna važna stvar koju često zaboravljamo: organska proizvodnja ne mora uvijek biti skuplja za samog proizvođača. U pojedinim sistemima ušteda na sintetičkim đubrivima i pesticidima može biti značajna. Velika analiza 55 kultura na pet kontinenata pokazala je da ukupni troškovi nijesu bili značajno različiti između organskih i konvencionalnih sistema, dok su troškovi rada kod organske proizvodnje bili viši. Kada se uračunaju cijene koje organski proizvodi postižu na tržištu, organska proizvodnja je u toj analizi bila profitabilnija.
Zato je važno razlikovati trošak proizvodnje od cijene na polici. Proizvođač može imati veći trošak po kilogramu, ali konačna cijena zavisi i od potražnje, trgovine, distribucije i marži.
Na cijenu utiče i činjenica da organska hrana ima posebno tržište. Kupci koji žele takve proizvode spremni su da plate više, pa organski proizvod može dobiti tzv. cjenovnu premiju. Ta premija proizvođaču može nadoknaditi dio dodatnih troškova i niži prinos.
Zanimljivo je da istraživanje koje se bavilo organskom poljoprivredom u Srbiji i Crnoj Gori među glavnim dodatnim ulaganjima navodi cijene sjemena, veće troškove rada i certifikaciju. Autori zato naglašavaju značaj podrške organskim proizvođačima kroz poljoprivrednu politiku.
Zbog svega toga, odgovor na pitanje zašto je organska hrana skuplja ne može stati u jednu rečenicu. Nije riječ samo o tome što se „ne koristi hemija“. Riječ je o drugačijem načinu proizvodnje, većem učešću rada, mogućem manjem prinosu, certifikaciji i složenijem lancu od proizvođača do potrošača.
A koliko će organska hrana zaista biti skuplja zavisi od proizvoda, proizvođača, zemlje, tržišta i načina proizvodnje. Organsko ne znači automatski skuplje u svakom slučaju, ali na tržištu na kojem su količine manje i troškovi rada veći, razlika u cijeni može biti značajna.
„Možda ne možemo uvijek kupovati najjeftinije, ali možemo naučiti da kupujemo manje, biramo pažljivije i, kada možemo, platimo malo više za hranu kojoj vjerujemo. Jer ono što stavimo na sto danas, dio je našeg zdravlja sjutra.“
ETOportal/Nataša Goleš
