Jedna pjesma može nas za nekoliko sekundi vratiti u školu, na ljetovanje ili u nečiji zagrljaj. Istraživanja pokazuju zašto je muzika tako snažan okidač autobiografskih sjećanja.
Zašto baš muzika tako snažno budi uspomene?
Postoje pjesme koje ne čujemo samo ušima. Dovoljno je nekoliko taktova i odjednom se pojave ulica kojom smo nekada prolazili, nečiji glas, miris ljeta, automobil, društvo iz mladosti ili lice koje godinama nijesmo vidjeli.
Zanimljivo je da nauka potvrđuje ono što mnogi ljudi intuitivno prepoznaju – muzika je veoma snažan okidač autobiografskih sjećanja.
Istraživanja pokazuju da muzika može pokrenuti takozvana nehotična autobiografska sjećanja. Ona se pojavljuju bez svjesnog pokušaja da se nečega prisjetimo. Jednostavno čujemo pjesmu, a uspomena se pojavi sama.
U istraživanju objavljenom u časopisu Consciousness and Cognition, naučnici su upoređivali autobiografska sjećanja koja izazivaju muzika i fotografije poznatih osoba. Pokazalo se da su sjećanja povezana sa muzikom bila bogatija epizodnim i perceptivnim detaljima. Ljudi se nijesu samo sjećali šta se tada dešavalo, već su lakše prizivali i pojedinosti tog trenutka.
Emocija čuva vezu između pjesme i uspomene
Muzika je često povezana sa periodima života u kojima smo doživljavali snažne emocije – prvu ljubav, prijateljstva, odlazak od kuće, putovanja, koncerte, studentske dane ili porodična okupljanja. Kada se pjesma ponovo čuje, ona može aktivirati čitavu mrežu povezanih uspomena.
Jedno neurološko istraživanje objavljeno u časopisu Behavioural Brain Research bavilo se upravo fenomenom lične muzike koja je čvrsto povezana sa određenim životnim iskustvima. Rezultati su ukazali na povezanost muzičkih podražaja sa mrežama mozga koje učestvuju u autobiografskom pamćenju.
Zato se nekada čini da pjesma „zna“ gdje nas treba odvesti.
Ne vraća nas nužno samo u određenu godinu. Može nas vratiti u cijeli period života. Istraživanja pokazuju da muzički podsticaji mogu prizvati i veoma konkretan događaj i širi period, poput srednje škole, fakulteta ili nekog drugog životnog poglavlja.
Nekoliko taktova dovoljno je da se prošlost pojavi
Posebno je zanimljivo što takva sjećanja često dolaze brzo i bez mnogo svjesnog napora. Upravo zbog toga pjesma koju nijesmo čuli decenijama može za nekoliko sekundi proizvesti osjećaj kao da je prošlost nakratko ponovo prisutna.
Ipak, muzika ne čuva naša sjećanja kao snimak. Ljudsko pamćenje se vremenom mijenja, a emocionalna sjećanja mogu izgledati drugačije kako prolaze godine. Živopisno sjećanje zato nije isto što i savršeno tačan zapis prošlosti.
Možda je upravo u tome posebnost muzike. Ona ne mora da vrati prošlost onakvu kakva je bila. Dovoljno je da nam na nekoliko minuta vrati osjećaj kako je bilo živjeti u nekom njenom dijelu.
Izvori: istraživanja objavljena u časopisima Consciousness and Cognition, Behavioural Brain Research i Neuropsychologia, kao i pregled istraživanja o emocionalnom autobiografskom pamćenju u časopisu Nature Reviews Psychology.
ETOportal
