Grčka i Turska ponovo razmjenjuju oštre poruke, dok vojno jačanje i sporovi oko Egeja, ostrva i pomorskih zona povećavaju bezbjednosne tenzije.
Odnosi Grčke i Turske ponovo ulaze u osjetljivu fazu, nakon perioda relativnog smirivanja koji je uslijedio poslije posjete turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana Atini 2023. godine. U središtu novih tenzija ostaju stari sporovi – teritorijalne vode, vazdušni prostor, status pojedinih egejskih ostrva i hridi, kao i različita tumačenja prava na pomorske zone u Egejskom i istočnom Mediteranu. Ankara optužuje Atinu za militarizaciju ostrva u blizini turske obale, dok Grčka odbacuje te tvrdnje i ukazuje na sopstvene bezbjednosne izazove. Turska je u priobalno područje kod Sökea, južno od Izmira, premjestila 51. komandnu brigadu, jedinicu koja prema dostupnim izvještajima broji više od 2.000 pripadnika. Tursko Ministarstvo odbrane saopštilo je da je odluka o reorganizaciji jedinice donesena ranije i da je povezana sa operativnim potrebama, dok se njeno novo raspoređivanje u javnosti posmatra i kroz prizmu obnovljenih tenzija sa Grčkom.
Istovremeno, Atina ubrzava modernizaciju svojih oružanih snaga. Grčka je krajem avgusta sa Izraelom potpisala sporazum vrijedan oko tri milijarde eura za razvoj višeslojnog sistema protivvazdušne i protivraketne odbrane „Achilles Shield“. Projekat obuhvata više izraelskih sistema i integrisanu komandno-kontrolnu infrastrukturu, a grčke vlasti ga predstavljaju kao dio šireg plana jačanja nacionalnih odbrambenih sposobnosti. Posebno osjetljivo pitanje ostaje mogućnost proširenja grčkih teritorijalnih voda u Egeju sa šest na 12 nautičkih milja. Atina se poziva na Konvenciju UN o pravu mora i smatra da ima pravo na takav potez, dok je turski parlament još 1995. godine eventualno jednostrano proširenje označio kao razlog za rat. Ankara istovremeno otvara pitanje statusa pojedinih ostrva i nenaseljenih hridi, dok Grčka insistira da su njihovi suverenitet i status već definisani međunarodnim ugovorima. Dodatnu težinu sporu daje turska doktrina „Plava domovina“, kroz koju Ankara definiše svoje viđenje pomorskih interesa i jurisdikcije.
Iako se politička retorika zaoštrava, nema potvrde da se dvije članice NATO-a nalaze pred neposrednim oružanim sukobom. Rizik se, međutim, ne vezuje samo za namjeru političkih lidera, već i za mogućnost incidenta ili pogrešne procjene u prostoru u kojem se vojni kapaciteti dvije države nalaze relativno blizu. Spor ima i unutrašnjopolitičku dimenziju: grčki premijer Kyriakos Mitsotakis najavio je parlamentarne izbore za proljeće 2027. godine, dok pitanje nacionalne bezbjednosti tradicionalno ima snažnu ulogu u političkoj debati u zemlji. Analitičari zato upozoravaju da će način na koji Atina i Ankara budu upravljale novim tenzijama biti važniji od same oštrine javnih poruka. Za sada je riječ o obnovljenom pritisku u višedecenijskom sporu, a ne o neposrednoj najavi rata. Ključno pitanje ostaje da li će dvije strane uspjeti da neslaganja vrate u diplomatski okvir ili će nastavak vojnog jačanja i političkog nadmetanja dodatno povećati prostor za incidente u Egejskom moru.
Medijski izvor: ARD/Tagesschau
ETOportal / V.M.
