Nekome zvuk žvakanja, srkanja, šmrcanja ili nečijeg glasnog disanja može biti samo neprijatan. Kod osoba sa mizofonijom takvi zvukovi mogu izazvati mnogo snažniju reakciju koja nije samo obična nervoza ili trenutna netrpeljivost. Dovoljno je da se pojavi određeni zvuk i da osoba osjeti naglu napetost, iritaciju, bijes, gađenje ili potrebu da se udalji od njegovog izvora.
Mizofonija je pojava kod koje osoba ima izrazito snažnu reakciju na određene zvukove ili podražaje povezane sa njima. Karakteristično je da reakcija ne zavisi nužno od toga koliko je zvuk glasan, već od njegovog specifičnog obrasca. Zbog toga nekome može potpuno odgovarati glasna muzika ili buka u saobraćaju, dok će ga, na primjer, tiho i ponavljano žvakanje druge osobe dovesti do snažne nelagode.
Najčešći okidači su zvukovi koje proizvode ljudi, posebno oni povezani sa jelom, disanjem i drugim ponavljajućim radnjama. Kod pojedinih osoba reakciju može izazvati i sam pogled na radnju koja je povezana sa neprijatnim zvukom. Okidači se razlikuju od osobe do osobe, kao i intenzitet reakcije koju izazivaju.
Kada se pojavi okidač, reakcija može biti veoma brza. Osoba može osjetiti ljutnju, iritaciju, gađenje ili tjeskobu, a kod nekih ljudi javlja se i snažan osjećaj bijesa. Mogu se pojaviti ubrzan rad srca, znojenje i napetost mišića, dok istovremeno raste potreba da se osoba udalji od izvora zvuka ili da ga na neki način prekine.
Posebnost mizofonije je u tome što osoba često zna da je njena reakcija mnogo snažnija nego što bi drugi ljudi očekivali. To, međutim, ne znači da je može jednostavno zaustaviti. Kada se isti zvuk ponavlja, napetost može dodatno rasti, posebno ako osoba ne može da napusti prostor ili utiče na situaciju. Zbog toga mizofonija kod nekih ljudi može otežavati svakodnevni život, druženje, porodične odnose ili boravak u zajedničkom prostoru.
Mizofoniju ne treba poistovjećivati sa običnom osjetljivošću na buku. Osoba sa mizofonijom može sasvim normalno podnositi glasne zvukove, muziku ili buku u gradu, ali istovremeno imati veoma snažnu reakciju na tih i ponavljajući zvuk, poput žvakanja ili kuckanja.
Istraživanja posljednjih godina sve više ispituju moguće biološke i genetske faktore povezane sa mizofonijom. Postoje nalazi koji ukazuju da se ova pojava može češće javljati unutar pojedinih porodica, ali još nema dovoljno dokaza da bi se moglo govoriti o jednostavnom obrascu nasljeđivanja. Naučnici zato smatraju da u nastanku mizofonije vjerovatno učestvuje više faktora koji se još istražuju.
Mizofonija je, dakle, mnogo više od toga da nekome „smetaju određeni zvukovi“. Kod osoba koje je imaju, naizgled bezazlen zvuk može pokrenuti veoma snažan emocionalni i tjelesni odgovor. Bolje razumijevanje ovog fenomena važno je kako bi se takve reakcije razlikovale od obične netrpeljivosti, nervoze ili procjene da je neko jednostavno „preosjetljiv“.
ETOportal
