Postoje mjesta koja izgledaju kao da će biti tu zauvijek. Ljudi ih fotografišu, pamte, vraćaju im se i vremenom počnu da ih doživljavaju kao dio pejzaža koji se podrazumijeva. A onda priroda pokaže koliko je ta sigurnost samo privid.
Jedno takvo mjesto na Havajima više ne postoji.
Hōlei Sea Arch, jedan od prepoznatljivih prizora na južnoj obali Velikog ostrva, urušio se u Tihi okean krajem septembra. Nacionalni park Hawaiʻi Volcanoes potvrdio je da je prirodni luk, visok oko 27 metara, još bio na svom mjestu 23. septembra, dok je do nedjelje, 27. septembra, već nestao. Tačan trenutak urušavanja nije poznat.
Iako se njegovo nestajanje dogodilo gotovo preko noći, priča o njegovom nastanku trajala je mnogo duže.
Procjenjuje se da je Hōlei oblikovan prije oko 550 godina, kada je lava prekrila dio obale, a more počelo da radi ono što radi vijekovima – polako, uporno i bez žurbe mijenja kamen. Različiti slojevi lave nisu bili jednako otporni, pa je voda vremenom uklanjala slabije dijelove stijene. Tako je nastao otvor u litici, a zatim i veliki prirodni luk koji je izgledao kao kameni most iznad okeana.
Ali isti proces koji ga je stvorio jednog dana morao je da ga uništi.
More nije prestalo da djeluje kada je luk postao lijep. Talasi su nastavili da udaraju u stijenu, svaki put odnoseći sasvim mali dio materijala. Godinama su se pojavljivale pukotine, a okolne litice pokazivale znakove nestabilnosti. Zemljotresi povezani sa erupcijom Kīlauee 2018. dodatno su oštetili područje, dok je snažan talasni udar tokom Tropske oluje Darby 2020. odlomio dio donjeg dijela luka.
Zato njegovo urušavanje za stručnjake nije bilo potpuno iznenađenje. Nacionalni park je i ranije upozoravao da je riječ o prirodnoj formaciji ograničenog životnog vijeka. Posjetiocima je čak bilo omogućeno da je posmatraju sa bezbjednije udaljenosti, jer su litice oko nje postale nestabilne.
Ipak, kada je nestala, mnogima je bilo žao.
Možda zato što čovjek lako zaboravi da pejzaži nijesu nepromjenjivi. Planine se pomjeraju, rijeke mijenjaju tokove, obale se povlače, stijene pucaju, a ono što smo jednom fotografisali možda već sljedeći put više neće izgledati isto.
Hōlei je sada dio istorije tog mjesta. Na njegovom mjestu ostala je obala koju će more nastaviti da oblikuje. A priroda će, kao što je to činila i prije njegovog nastanka, vjerovatno jednog dana napraviti nešto novo.
Samo što ćemo to novo morati da gledamo bez onoga što smo nekada smatrali vječnim.
ETOportal/Redakcija magazina
