Na prvi pogled, riječ je o ustanovi koja se bavi obukom vatrogasaca, spasilačkih ekipa i reagovanjem u vanrednim situacijama. Ipak, Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu već godinama privlači pažnju i zbog šireg političkog i bezbjednosnog konteksta u kojem Srbija sarađuje sa velikim svjetskim silama.
U Nišu postoji mjesto na kojem se održavaju obuke za reagovanje u vanrednim situacijama, predstavljaju spasilačka oprema i razmjenjuju iskustva vatrogasaca i stručnjaka iz različitih zemalja. Njegovo ime je Rusko-srpski humanitarni centar, a njegova priča odavno je prerasla okvire uobičajene saradnje u oblasti civilne zaštite.
Centar je osnovan na osnovu međudržavnog sporazuma Srbije i Rusije, potpisanog 25. aprila 2012. godine u Nišu. Prema zvaničnom opisu, njegova namjena obuhvata pomoć u vanrednim situacijama, gašenje požara, spasilačke aktivnosti, obuku i humanitarnu podršku.
Da se te aktivnosti nastavljaju i danas, pokazuju i objave na zvaničnoj stranici Centra. Tokom novembra 2026. organizovane su praktične obuke, uključujući upoznavanje sa opremom za gašenje požara, a održani su i programi namijenjeni vatrogascima i spasiocima iz drugih zemalja.
Od humanitarne pomoći do pitanja koja postavljaju velike sile
Ipak, ovaj centar nikada nije posmatran samo kao još jedna ustanova za obuku i reagovanje u kriznim situacijama.
Tokom godina pojedini zapadni zvaničnici i analitičari izražavali su sumnje u njegovu širu ulogu, posebno zbog mogućnosti da bi mogao služiti i za aktivnosti ruskih bezbjednosnih struktura. Ruska i srpska strana takve sumnje odbacuju i ističu humanitarni karakter ustanove.
Zato je važno razlikovati ono što je potvrđeno od onoga što se godinama iznosi kao sumnja: Centar jeste osnovan međudržavnim sporazumom Srbije i Rusije i javno se predstavlja kao humanitarna ustanova. Tvrdnje da je riječ o vojnoj ili obavještajnoj bazi nijesu isto što i zvanično utvrđena činjenica.
Međutim, zanimljivo je da se pitanje Centra ponovo našlo u fokusu tokom oktobra ove godine.
Razgovori Dačića i Šojgua ponovo otvorili temu
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić sastao se 16. oktobra 2026. godine u Moskvi sa sekretarom Savjeta bezbjednosti Rusije Sergejem Šojguom.
Prema saopštenju Vlade Srbije, razgovarano je o strateškom partnerstvu i nastavku saradnje u oblasti bezbjednosti i odbrane. Posebna pažnja posvećena je upravo Rusko-srpskom humanitarnom centru u Nišu, čija se 15. godišnjica rada obilježava narednog aprila.
Dvije strane najavile su nastavak dijaloga i razmjene iskustava u oblasti bezbjednosti i odbrane.
Taj sastanak pokazuje da Centar nije samo tema lokalnih aktivnosti i humanitarnih obuka, već i dio šireg međudržavnog odnosa Beograda i Moskve.
Kina je u međuvremenu otvorila još jedno poglavlje saradnje
Dok se o ruskom centru govori već godinama, Srbija je u međuvremenu intenzivirala saradnju i sa Kinom.
U maju 2026. godine, tokom susreta predsjednika Aleksandra Vučića i Si Đinpinga u Pekingu, potpisano je više dokumenata o saradnji. Među njima je i memorandum o zajedničkom unapređenju saradnje u okviru kineske Globalne bezbjednosne inicijative.
Saradnja nije ostala samo na političkim deklaracijama. U avgustu je u Beogradu održano drugo zasjedanje Pododbora za vojna pitanja Zajedničkog komiteta Srbije i Kine. Razgovarano je o vojno-političkom dijalogu, bezbjednosnoj situaciji i mogućnostima daljeg unapređenja saradnje.
Srbija je prethodnih godina nabavljala i kineske vojne sisteme, uključujući bespilotne letjelice i sredstva protivvazdušne odbrane.
To, međutim, ne znači da Kina ima vojnu bazu u Srbiji. Riječ je o vojnoj i bezbjednosnoj saradnji, nabavci opreme i institucionalnom dijalogu.
A gdje su u toj priči Sjedinjene Američke Države?
Ni odnos Srbije sa Vašingtonom ne može se posmatrati izvan ove slike.
Srbija i Sjedinjene Američke Države imaju Sporazum o statusu snaga, poznat kao SOFA, potpisan 2006. godine. Njime su uređena prava i obaveze američkog vojnog osoblja na teritoriji Srbije, kao i okvir za zajedničke vojne aktivnosti i razmjenu pripadnika oružanih snaga.
Postoji i sporazum iz 2012. godine koji se odnosi na statusnu zaštitu i pristup i korišćenje vojne infrastrukture u Srbiji u okviru odbrambene saradnje. Dokument predviđa mogućnost privremenog prisustva američkog vojnog osoblja i civilnih zaposlenih u vezi sa aktivnostima koje se sprovode na osnovu tog sporazuma.
Ni ti dokumenti sami po sebi ne znače da je u Srbiji uspostavljena stalna američka vojna baza.
Odnosi Beograda i Vašingtona dodatno su dobili institucionalni okvir u julu 2026, kada je pokrenut Strateški dijalog Srbije i SAD. On obuhvata širok spektar tema, od politike i bezbjednosti do energetike, trgovine i investicija.
Srbija između različitih partnerstava
Kada se sve ove činjenice poslože, postaje jasnije zašto se o Nišu i njegovom rusko-srpskom centru govori mnogo više nego što bi se očekivalo od ustanove koja se bavi civilnom zaštitom.
Srbija istovremeno održava strateško partnerstvo sa Rusijom, razvija bezbjednosnu i vojnu saradnju sa Kinom i gradi institucionalne odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama. Svaki od tih odnosa ima svoju istoriju, sporazume i konkretne aktivnosti.
Zbog toga priča o centru u Nišu nije samo priča o vatrogascima, spasilačkim ekipama i opremi za vanredne situacije. Ona je i mali prozor u mnogo širu sliku međunarodnih odnosa na Balkanu.
A možda je upravo to razlog zbog kojeg se oko jednog humanitarnog centra već godinama postavljaju pitanja koja daleko prevazilaze njegovu zvaničnu namjenu.
ETOportal
Izvori : zvanična stranica Rusko-srpskog humanitarnog centra; saopštenje Vlade Srbije o razgovorima Dačića i Šojgua; dokumenti potpisani tokom posjete Kini; Ministarstvo odbrane Srbije o vojnoj saradnji sa Kinom; Ministarstvo vanjskih poslova Srbije o odnosima sa SAD; sporazum Srbije i SAD iz 2012. godine.




