Mekana, lagana i dovoljno visoka patišpanja osnova je brojnih torti i kolača, ali mnogima se dešava da tokom pečenja lijepo naraste, a čim je izvade iz rerne počne da se spušta i gubi volumen. Tajna uspješnog biskvita nije u skupim sastojcima, već u pravilnom mućenju, pažljivom miješanju i kontroli temperature. Donosimo pet praktičnih trikova koji mogu napraviti veliku razliku.
Malo je stvari u pripremi kolača koje mogu toliko da pokvare raspoloženje kao patišpanja koja tokom pečenja izgleda savršeno, a nakon vađenja iz rerne naglo splasne. Umjesto prozračnog i visokog biskvita, na kraju se dobije zbijena masa koja nije pogodna za pripremu slojevitih torti.
Iako se često krivi recept ili kvalitet sastojaka, uzrok je najčešće u tehnici pripreme. Patišpanja se oslanja na vazduh koji se tokom mućenja unosi u jaja, a zatim se širi pod uticajem toplote. Ako struktura tijesta nije dovoljno stabilna da zadrži taj vazduh, biskvit može izgubiti volumen.
Zato je važno obratiti pažnju na nekoliko detalja koji određuju konačan rezultat.
1. Jaja moraju biti dobro umućena
Jedan od najvažnijih koraka u pripremi klasične patišpanje jeste mućenje jaja. Upravo se u toj fazi stvara vazdušasta struktura koja omogućava da biskvit naraste bez velike količine praška za pecivo.
Ako recept predviđa cijela jaja, potrebno ih je mutiti sa šećerom dovoljno dugo, dok smjesa ne postane svijetla, gusta i vidljivo povećana u zapremini.
Kod recepata u kojima se bjelanca i žumanca mute odvojeno, važno je da posuda za bjelanca bude potpuno čista i suva, bez tragova masnoće. Bjelanca treba umutiti u čvrst, ali ne pretjerano suv snijeg.
Nedovoljno umućena jaja neće unijeti dovoljno vazduha u smjesu, dok predugo mućenje bjelanaca može dovesti do nestabilne pjene koja se teže povezuje sa ostalim sastojcima.
2. Brašno dodajte postepeno i bez naglih pokreta
Čak i kada su jaja savršeno umućena, pregrubo miješanje može pokvariti rezultat.
Brašno je najbolje prosijati kako bi se razbile grudvice i olakšalo njegovo ravnomjerno raspoređivanje u smjesi. Zatim ga treba dodavati postepeno, miješajući špatulom laganim pokretima odozdo prema gore.
Cilj je da se sastojci sjedine, a da se pritom sačuva što više vazduha unesenog tokom mućenja jaja.
Korišćenje miksera u ovoj fazi, naročito na velikoj brzini, može izbaciti značajan dio vazduha iz smjese. Rezultat je teže tijesto i biskvit koji nakon pečenja može biti nizak i zbijen.
3. Obratite pažnju na temperaturu rerne
Previsoka temperatura može dovesti do toga da patišpanja brzo naraste spolja, dok unutrašnjost još nije dovoljno pečena i stabilna. Kada se takav biskvit izvadi iz rerne, sredina može da se uruši.
Zbog toga je važno rernu prethodno zagrijati i poštovati temperaturu navedenu u receptu. Za mnoge klasične biskvite odgovara temperatura od približno 170 do 180 stepeni Celzijusa, ali tačna vrijednost zavisi od sastava smjese, veličine kalupa i karakteristika rerne.
Tokom prve dvije trećine pečenja vrata rerne ne bi trebalo otvarati, jer nagla promjena temperature može poremetiti strukturu biskvita.
4. Nemojte vaditi patišpanju prije nego što je potpuno pečena
Zlatna boja na površini ne znači uvijek da je biskvit gotov.
Da biste provjerili pečenost, u sredinu patišpanje ubodite drvenu čačkalicu. Ako izađe suva ili sa nekoliko sitnih suvih mrvica, biskvit je uglavnom pečen. Ako na njoj ostane sirovo tijesto, potrebno je još vremena u rerni.
Važno je i da ne produžavate pečenje nepotrebno, jer previše pečena patišpanja postaje suva i gubi svoju karakterističnu mekoću.
Kod debljih biskvita posebno je važno provjeriti sredinu, jer se ona zagrijava sporije od spoljašnjih djelova.
5. Ostavite biskvit da se pravilno ohladi
Posljednji korak često se zanemaruje, iako može uticati na konačnu strukturu patišpanje.
Kada je biskvit pečen, ne treba ga izlagati naglim temperaturnim promjenama. Najbolje je postupiti prema receptu: neke patišpanje se kratko ostavljaju u ugašenoj rerni sa odškrinutim vratima, dok se druge odmah vade i hlade u kalupu ili na rešetki.
Kod klasičnih biskvita važno je da se ne vade iz kalupa dok su veoma topli i osjetljivi, osim ako recept izričito predviđa drugačiji postupak.
Pravilno hlađenje omogućava da se unutrašnja struktura stabilizuje, a biskvit zadrži oblik i mekoću.
Još nekoliko grešaka koje mogu pokvariti rezultat
Pored osnovnih pravila, postoje i sitnice koje često prave razliku između uspješne i neuspjele patišpanje.
- Previše praška za pecivo: Veća količina ne znači nužno i viši biskvit. Pretjerano brzo narastanje može dovesti do urušavanja sredine.
- Pogrešna veličina kalupa: Ako koristite preširok kalup, smjesa će biti tanja, dok premali kalup može dovesti do neravnomjernog pečenja.
- Neprecizno mjerenje sastojaka: Odnos jaja, šećera i brašna direktno utiče na strukturu biskvita, pa je najbolje koristiti kuhinjsku vagu.
- Predugo čekanje prije pečenja: Kada je smjesa pripremljena, najbolje je da se bez nepotrebnog odlaganja stavi u prethodno zagrijanu rernu.
Tajna savršene patišpanje je u tehnici
Za vazdušast biskvit nije potrebno mnogo komplikovanih sastojaka niti posebna poslastičarska oprema. Najvažnije je pravilno umutiti jaja, pažljivo sjediniti brašno, održavati odgovarajuću temperaturu i omogućiti da se kolač ravnomjerno ispeče.
Kada se ovi koraci poštuju, patišpanja dobija laganu i elastičnu strukturu, idealnu za torte, voćne kolače i druge poslastice.
Ponekad je upravo razlika između savršeno visokog biskvita i onog koji splasne skrivena u jednom pokretu špatule ili nekoliko minuta pečenja.
ETOportal




