Učenici već koriste ChatGPT i druge alate vještačke inteligencije za rješavanje zadataka, pisanje sastava i objašnjavanje školskog gradiva. Ono što je do juče djelovalo kao tehnološka novina postaje dio svakodnevnog obrazovanja, a pred školama, nastavnicima i roditeljima otvara se važno pitanje: hoće li AI pomoći djeci da nauče više ili će ih naviknuti da razmišljaju sve manje?
AI Fokus/Nataša Goleš
Način na koji djeca usvajaju znanje mogao bi se tokom narednih godina značajno promijeniti. Umjesto da svi učenici prate isti tempo nastave i dobijaju identična objašnjenja, vještačka inteligencija omogućava prilagođavanje sadržaja pojedinačnim potrebama, nivou znanja i brzini učenja.
Dijete koje ne razumije matematički zadatak može zatražiti dodatno objašnjenje, učenik koji uči strani jezik može vježbati razgovor sa digitalnim sagovornikom, dok neko ko ima poteškoće sa čitanjem može dobiti pojednostavljenu verziju teksta.
Takve mogućnosti već postoje, a njihov razvoj mijenja očekivanja od obrazovnog sistema. Ipak, stručnjaci upozoravaju da dostupnost tehnologije sama po sebi ne garantuje bolje obrazovanje. Ključno je kako se ona koristi i da li učenici uz njenu pomoć zaista razvijaju znanje i sposobnost samostalnog zaključivanja.
Digitalni tutor koji svakom učeniku objašnjava gradivo na drugačiji način
Jedna od najvećih promjena koju donosi vještačka inteligencija jeste mogućnost personalizovanog učenja.
U tradicionalnoj učionici nastavnik mora da uskladi rad sa potrebama većeg broja učenika. Međutim, djeca ne usvajaju znanje istom brzinom. Nekome je potrebno dodatno objašnjenje, drugom više praktičnih primjera, a trećem složeniji zadaci kako bi napredovao.
AI alati mogu djelimično odgovoriti na te razlike. Na osnovu pitanja koja učenik postavlja, sistem može ponuditi dodatna objašnjenja, primjere i vježbe prilagođene konkretnom problemu.
To znači da učenik više ne mora da se zaustavi na prvom objašnjenju koje nije razumio. Može zatražiti da mu se određeni pojam predstavi jednostavnijim riječima, kroz primjer iz svakodnevnog života ili korak po korak.
Posebna vrijednost ovakvog pristupa jeste mogućnost da dijete uči sopstvenim tempom, bez pritiska da mora odmah pratiti ostatak odjeljenja.
Ipak, kvalitet takvog učenja zavisi od toga da li je AI sistem osmišljen kao obrazovni pomoćnik ili samo kao alat koji brzo isporučuje gotove odgovore.
OECD upozorava: Bolji rezultati uz AI ne znače uvijek i više znanja
Koliko je važno razlikovati pomoć u učenju od pukog izvršavanja zadataka pokazuje i izvještaj Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) o digitalnom obrazovanju iz 2026. godine.
Analiza ukazuje da generativna vještačka inteligencija može poboljšati kvalitet učeničkih radova i rezultate na pojedinačnim zadacima, ali to ne znači nužno da učenici dugoročno usvajaju više znanja.
Kada učenik koristi chatbot da mu napiše sastav, riješi matematički problem ili pripremi odgovor, konačan rezultat može izgledati odlično. Međutim, ako nije razumio postupak i nije samostalno učestvovao u radu, korist od takvog zadatka ostaje ograničena.
OECD navodi i rezultate eksperimenta sprovedenog u Turskoj, u kojem je pristup modelu GPT-4 poboljšao rezultate učenika tokom rada. Standardna verzija alata donijela je poboljšanje od 48 odsto, dok je verzija posebno prilagođena podučavanju ostvarila rast od 127 odsto.
Međutim, kada je učenicima uklonjen pristup alatu, njihovi rezultati bili su 17 odsto slabiji nego kod učenika koji nijesu koristili takvu pomoć.
Ovaj nalaz ukazuje na važnu razliku: vještačka inteligencija može pomoći učeniku da uspješno završi zadatak, ali bez pravilnog pedagoškog pristupa ne mora razviti sposobnost da isti problem riješi samostalno.
Nastavnici neće nestati, ali će se njihova uloga mijenjati
Razvoj AI tehnologije pokrenuo je i pitanje budućnosti nastavničke profesije. Ako digitalni sistemi mogu da objašnjavaju gradivo, pripremaju vježbe i odgovaraju na pitanja učenika, šta će onda biti uloga nastavnika?
Stručne preporuke međunarodnih organizacija ukazuju na to da tehnologiju treba posmatrati kao podršku obrazovnom procesu, a ne kao zamjenu za ljudski odnos između nastavnika i učenika.
Vještačka inteligencija može preuzeti dio administrativnih i pripremnih zadataka, pomoći u izradi nastavnih materijala, predložiti dodatne vježbe i ukazati na oblasti u kojima učenici imaju poteškoće.
Nastavnik, međutim, ostaje odgovoran za procjenu napretka, motivaciju, razvoj kritičkog mišljenja i stvaranje okruženja u kojem djeca uče da sarađuju, postavljaju pitanja i argumentuju svoje stavove.
Upravo zato budućnost obrazovanja vjerovatno neće pripadati školama koje imaju najviše tehnologije, već onima koje uspiju da je pravilno povežu sa kvalitetnim nastavnim radom.
Najveći rizik: Djeca mogu prestati da razmišljaju samostalno
Jedan od ozbiljnijih izazova jeste mogućnost da učenici postanu previše zavisni od digitalnih alata.
Ako se AI koristi za svaki domaći zadatak, sastav ili matematički problem, djeca mogu izgubiti priliku da razvijaju vještine koje se stiču upravo kroz pokušaje, greške i samostalno rješavanje problema.
Dodatni problem predstavlja činjenica da vještačka inteligencija nije nepogrešiva. Njeni odgovori mogu sadržati netačne podatke, pogrešna tumačenja ili izmišljene činjenice predstavljene kao pouzdane informacije.
Zbog toga učenici moraju naučiti da provjeravaju ono što dobijaju od AI sistema, upoređuju informacije iz različitih izvora i prepoznaju situacije u kojima tehnologija griješi.
UNESCO u svojim preporukama za upotrebu generativne vještačke inteligencije u obrazovanju posebno insistira na zaštiti ljudske samostalnosti, kritičkom mišljenju i korišćenju tehnologije u skladu sa uzrastom učenika.
Drugim riječima, cilj nije da dijete nauči kako da dobije najbrži odgovor, već kako da postavi dobro pitanje, razumije odgovor i procijeni da li je on tačan.
Privatnost djece postaje jedno od najvažnijih pitanja
Pored kvaliteta obrazovanja, sve više pažnje posvećuje se bezbjednosti podataka koje djeca dijele sa digitalnim platformama.
Prilikom korišćenja AI alata učenici mogu unositi lične podatke, fotografije, informacije o školi, nastavnicima ili drugim osobama. Takva praksa može predstavljati rizik ukoliko ne postoje jasna pravila o tome kako se podaci čuvaju i koriste.
UNICEF je u decembru 2025. objavio treću verziju svojih smjernica za vještačku inteligenciju i djecu, u kojima je posebno naglašena potreba za zaštitom privatnosti, bezbjednošću, transparentnošću i sprečavanjem diskriminacije.
Organizacija ističe da AI sistemi moraju biti razvijani i korišćeni tako da štite najbolji interes djeteta, uz posebnu pažnju prema njegovom razvoju i dobrobiti.
To znači da roditelji i škole ne bi trebalo samo da provjeravaju koliko je neki digitalni alat koristan za učenje, već i kakve podatke prikuplja, kome su oni dostupni i da li je njegovo korišćenje primjereno uzrastu.
Šta to znači za učenike u Crnoj Gori?
Vještačka inteligencija nije zaobišla ni djecu i mlade u Crnoj Gori. Njena upotreba u svakodnevnom životu već otvara pitanje koliko su učenici, roditelji i nastavnici pripremljeni za promjene koje donosi ova tehnologija.
UNICEF Crna Gora je u julu 2026. posebno ukazao na značaj AI pismenosti među djecom i mladima, ističući da je neophodno naučiti ih kako da prepoznaju netačne informacije, provjere odgovore koje dobijaju od AI sistema i zaštite svoju privatnost.
To je posebno važno jer poznavanje rada sa digitalnim alatima nije isto što i razumijevanje njihovih mogućnosti i ograničenja.
Obrazovni sistem zato će morati da se prilagođava novim okolnostima. Pored tradicionalnih predmeta, sve značajnije postaje razvijanje digitalne i medijske pismenosti, razumijevanje načina funkcionisanja vještačke inteligencije i sposobnost odgovornog korišćenja tehnologije.
Djeca ne bi trebalo samo da nauče kako da koriste AI, već i kada ne treba da mu vjeruju.
Škola budućnosti neće zavisiti samo od tehnologije
Vještačka inteligencija nesumnjivo će promijeniti način na koji djeca dolaze do informacija, savladavaju gradivo i pripremaju školske obaveze. Međutim, najveći izazov neće biti nabavka novih uređaja ili uvođenje naprednih digitalnih platformi, već pronalaženje ravnoteže između tehnološke pomoći i samostalnog učenja.
Škola u kojoj AI rješava sve zadatke umjesto učenika može proizvesti dobre rezultate na papiru, ali ne nužno i generaciju koja zna da razmišlja, analizira i donosi odluke.
S druge strane, obrazovni sistem koji djecu nauči da koriste vještačku inteligenciju kao pomoćnika, a ne kao zamjenu za sopstveno znanje, mogao bi im pružiti značajnu prednost u svijetu koji se brzo mijenja.
Budućnost obrazovanja zato neće zavisiti od toga koliko će vještačka inteligencija biti pametna, već od toga koliko će ljudi znati da je koriste na pravi način.
ETOportal
Izvori i stručna dokumentacija
-
OECD – Digital Education Outlook 2026 – istraživanja o uticaju generativne AI na učenje i nastavu.
-
OECD – PISA 2025, učenici i upotreba AI – podaci o korišćenju AI u školskim zadacima i rezultatima učenika.
-
UNESCO – Smjernice za generativnu AI u obrazovanju – pedagoški pristup, uzrast i zaštita ljudske samostalnosti.
-
UNICEF – AI i djeca, smjernice 3.0 – privatnost, bezbjednost i prava djece.
-
UNICEF Crna Gora – AI pismenost i bezbjednije digitalno okruženje – značaj AI pismenosti u Crnoj Gori.




