Vještačka inteligencija danas može da napravi pjesmu, osmisli melodiju, napiše tekst, oponaša određeni muzički žanr, pa čak i stvori glas koji zvuči kao da pripada stvarnom pjevaču. Takva muzika sve češće stiže na streaming platforme, otvarajući pitanje koje donedavno nije djelovalo naročito važno: ko je zapravo autor pjesme koju slušamo?
AI FOKUS/Nataša Goleš
Zamislite da čujete novu pjesmu koja zvuči kao veliki svjetski hit. Ima zarazan refren, upečatljiv glas i produkciju kakvu biste očekivali od profesionalnog studija. Pjesma se brzo širi društvenim mrežama, ljudi je dijele i traže ime izvođača.
A onda saznate da pjevač možda uopšte ne postoji.
Nije riječ o naučnoj fantastici. Alati za generisanje muzike uz pomoć vještačke inteligencije omogućavaju korisnicima da na osnovu nekoliko rečenica naprave kompletnu kompoziciju. Dovoljno je opisati željeni žanr, atmosferu, tempo ili temu pjesme, a sistem može da generiše melodiju, aranžman, tekst i vokal.
Ono što je nekada zahtijevalo studio, muzičare i sate rada, danas može nastati za svega nekoliko minuta.
Više od običnog eksperimenta: AI pjesme preplavljuju platforme
Koliko je ovaj trend postao ozbiljan pokazuje primjer francuske streaming platforme Deezer.
Prema podacima koje je kompanija objavila u novembru 2026. godine, na njenu platformu svakodnevno stiže gotovo 90.000 potpuno AI-generisanih pjesama. To predstavlja više od polovine svih dnevnih muzičkih prijava.
Deezer je već ranije počeo da označava sadržaj za koji utvrdi da je u potpunosti generisan vještačkom inteligencijom. Takve pjesme isključuje iz svojih preporuka, plejlista i muzičkih top-lista, a najavio je i mogućnost da korisnici posebno filtriraju takav sadržaj.
Istraživanje koje je kompanija sprovela sa Ipsosom, na uzorku od 9.000 odraslih osoba iz osam zemalja, pokazalo je da 80 odsto ispitanika smatra da AI-generisana muzika treba jasno da bude označena.
To otvara novo pitanje: da li slušaoci žele da znaju ko ili šta stoji iza pjesme koju čuju?
Kada vještačka inteligencija pozajmi glas poznatog pjevača
Jedna od najosjetljivijih oblasti razvoja AI muzike jeste mogućnost imitacije ljudskog glasa.
Savremeni alati mogu da generišu vokale koji podsjećaju na određene izvođače, što je izazvalo zabrinutost među muzičarima. Problem nije samo u tome što pjesma može zvučati kao nečiji stil, već i u mogućnosti da se nečiji glas koristi bez dozvole.
Granica između inspiracije, imitacije i neovlašćenog korišćenja identiteta postaje sve teža za određivanje.
Upravo zbog toga sporovi oko AI muzike više nijesu ograničeni samo na autorska prava nad melodijama i tekstovima. Sve češće se postavlja pitanje ko ima pravo da odlučuje o korišćenju nečijeg glasa, imena i prepoznatljivog umjetničkog identiteta.
Za izvođače to znači da se borba ne vodi samo za pjesme koje su već snimili, već i za kontrolu nad načinom na koji će njihov glas biti korišćen u budućnosti.
Muzička industrija završila je na sudu
Velike diskografske kuće već su pokrenule pravne postupke protiv kompanija koje razvijaju AI muzičke alate.
Među najpoznatijim platformama su Suno i Udio, koje omogućavaju korisnicima da na osnovu tekstualnih instrukcija generišu muziku.
Diskografske kuće tvrde da su njihovi snimci korišćeni za obuku AI sistema bez odgovarajuće dozvole. Kompanije koje razvijaju ove alate osporavaju pojedine navode i pravni osnov zahtjeva, a sporovi su otvorili širu raspravu o tome kako postojeća pravila autorskog prava treba primijeniti na novu tehnologiju.
Dio sporova već je doveo do nagodbi i licencnih partnerstava. Warner Music je 2025. postigao dogovor sa Sunom, dok su Universal Music i Warner Music sklopili sporazume sa Udiom. Time je otvoren put ka modelima u kojima se AI muzika razvija uz licenciranje i dogovor sa nosiocima prava.
Ipak, nijesu svi sporovi završeni. Sony Music nastavlja pravne postupke, a brojni nezavisni muzičari takođe osporavaju način na koji se njihova djela koriste za razvoj ovih sistema.
U Njemačkoj je muzičko udruženje GEMA u julu 2026. dobilo prvostepenu presudu protiv Sunoa u sporu koji se odnosio na korišćenje zaštićenih muzičkih djela. Presuda nije bila konačna, a slučaj je pokazao da se rasprava o AI muzici sve više seli iz tehnoloških laboratorija u sudnice.
Da li će AI zamijeniti muzičare?
Najvjerovatnije neće nestati potreba za ljudskim muzičarima, ali je izvjesno da se način stvaranja i distribucije muzike mijenja.
AI može pomoći kompozitorima da brže razviju ideju, producentima da eksperimentišu sa zvukom, a početnicima da naprave pjesmu bez poznavanja instrumenata ili muzičke produkcije.
S druge strane, tehnologija omogućava i stvaranje ogromnih količina sadržaja, što može dodatno otežati nezavisnim izvođačima da dopru do publike. Kada se svakog dana pojavi desetine hiljada novih pjesama, pitanje više nije samo kako napraviti muziku, već i kako se izdvojiti iz mase.
Poseban problem predstavlja zarada. Ako AI-generisana pjesma privuče veliki broj slušanja, ko treba da dobije novac? Kompanija koja je razvila alat, korisnik koji je osmislio instrukcije, muzičari čiji su snimci korišćeni za obuku sistema ili neko drugi?
Odgovor na to pitanje još nije jedinstveno riješen.
Budućnost muzike možda će imati dva potpisa
Vještačka inteligencija već je postala dio muzičke industrije i teško je očekivati da će se taj proces zaustaviti. Njena uloga može biti kreativna pomoć ljudskim autorima, ali i način da nastaju potpuno nove pjesme bez tradicionalnog muzičkog stvaranja.
Ipak, publika će vjerovatno sve više tražiti transparentnost. Jedno je slušati pjesmu koju je čovjek komponovao uz pomoć tehnologije, a sasvim drugo vjerovati da slušamo živog izvođača čiji glas i identitet zapravo ne postoje.
Možda će budućnost muzičke scene donijeti nove zvijezde koje nikada neće izaći na binu, dati intervju ili snimiti album u tradicionalnom studiju.
Ali jedno pitanje ostaće važno: ako pjesma može da izazove emociju, da li nam je zaista važno ko ju je stvorio — ili ipak želimo da znamo ko stoji iza glasa koji slušamo?
ETOportal




