Pred početak glavne turističke sezone, pitanje bezbjednosti u kolektivnim i individualnim smještajnim kapacitetima u Crnoj Gori ponovo postaje jedno od ključnih javnih pitanja. Svake godine hiljade turista dolaze sa očekivanjem da borave u objektima koji su tehnički ispravni, protivpožarno obezbijeđeni i organizaciono spremni da odgovore na vanredne situacije. U tom kontekstu, uloga nadležnih inspekcijskih službi i državnih organa nije samo administrativna, već suštinski preventivna i zaštitna, usmjerena na očuvanje života i zdravlja ljudi.
Zakonodavni okvir u Crnoj Gori jasno propisuje obaveze vlasnika i upravljača objekata, kao i nadležnosti inspekcijskih organa. Tu spadaju, između ostalog, Zakon o inspekcijskom nadzoru, Zakon o zaštiti i spašavanju, Zakon o zaštiti na radu, Zakon o zaštiti od požara, kao i Zakon o turizmu i ugostiteljstvu. Ovi propisi usklađeni su sa evropskim standardima i praksama, naročito u segmentu prevencije rizika, tehničke ispravnosti objekata i obuke zaposlenih.
Ključno pitanje koje se nameće jeste, da li su svi objekti u kojima borave turisti zaista tehnički i bezbjednosno spremni? To podrazumijeva ispravnost električnih instalacija, protivpožarnih sistema, evakuacionih puteva, sistema dojave požara, kao i redovno servisiranje opreme. Zakonska obaveza vlasnika i upravljača objekata je da obezbijede kontinuirano održavanje i periodične kontrole, dok je obaveza inspekcijskih organa da kroz redovan i vanredan nadzor utvrde stanje i nalože mjere otklanjanja eventualnih nedostataka.
U slučaju utvrđenih nepravilnosti, nadležni organi imaju zakonsku mogućnost da odrede rokove za njihovo otklanjanje, zabrane rad objekta do otklanjanja opasnosti, ili pokrenu prekršajne i krivične postupke ukoliko postoji osnov sumnje na teže povrede propisa. Krivični zakonik Crne Gore prepoznaje odgovornost za djela koja mogu dovesti do ugrožavanja života i imovine, posebno u slučajevima grubog nemara ili nepostupanja po propisanim sigurnosnim mjerama.
Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na osposobljenost zaposlenih u turističko-ugostiteljskim objektima. Zakon o zaštiti na radu jasno propisuje obavezu poslodavaca da obezbijede obuku zaposlenih za rad na bezbjedan način, uključujući postupanje u vanrednim situacijama, evakuaciju gostiju i osnovne mjere zaštite od požara. U praksi, upravo ljudski faktor često predstavlja ključnu razliku između kontrolisane situacije i ozbiljnog incidenta.
U evropskom kontekstu, dodatno se primjenjuju i tehnički standardi i direktive koje se odnose na sigurnost objekata, upravljanje rizicima i zaštitu korisnika usluga. Crna Gora, kao država koja usklađuje svoje zakonodavstvo sa EU normama, ima obavezu ne samo formalnog usvajanja standarda, već i njihove dosljedne primjene u praksi.
Ono što zabrinjava jeste pitanje transparentnosti i dostupnosti informacija o izvršenim inspekcijskim nadzorima pred sezonu. Javnost sa pravom očekuje da zna da li su ključni turistički kapaciteti kontrolisani, u kojoj mjeri su otklonjeni eventualni nedostaci, i da li postoji sistematski pristup preventivnom djelovanju, a ne samo reakcija nakon incidenta.
Tragični događaji u regionu i Evropi, uključujući požare u ugostiteljskim objektima i masovne nesreće u turističkim zonama, podsjećaju da propusti u sistemu nadzora i prevencije mogu imati nesagledive posljedice. Takvi događaji ne smiju biti samo medijske vijesti koje traju jedan dan, već ozbiljna opomena institucijama da je preventivno djelovanje jedini održiv model zaštite života.
Ključno pitanje odgovornosti ostaje otvoreno,ko snosi posljedice ukoliko se utvrdi da inspekcijski nadzor nije bio blagovremen ili dovoljno temeljit? Odgovor na to pitanje nije samo pravne prirode, već i institucionalne i moralne. Odgovornost se proteže od vlasnika objekata, preko menadžmenta, pa sve do nadležnih organa koji su dužni da obezbijede primjenu zakona.
Zaključno, bezbjednost turista nije samo pitanje ugostiteljskog standarda, već pitanje javnog interesa i državne odgovornosti. U vremenu intenzivnog turističkog prometa, sistem mora biti proaktivan, koordinisan i dosljedan. Svako odstupanje od propisanih procedura i standarda mora biti pravovremeno identifikovano i otklonjeno, jer u oblasti zaštite života, nema prostora za kašnjenje, improvizaciju ili formalizam bez stvarne kontrole.
mr Vojislav Marković, autor knjige “ Menađment bezbijednosti u funkciji zaštite lica, imovine i poslovanja“
