Šest evropskih utakmica, šest poraza i još jedna potvrda duboke krize koja godinama potresa crnogorski klupski fudbal
Kada pomislimo da crnogorski fudbal ne može dalje da tone, realnost nas ponovo demantuje. Evropska ljetnja scena još jednom je ogolila sve slabosti našeg klupskog fudbala, od lošeg rada, nedostatka odgovornosti i katastrofalne infrastrukture, do potpunog odsustva sportskog karaktera.
Šest evropskih utakmica naših klubova ovog ljeta završeno je sa šest poraza. Rezultat nije samo loša statistika, već slika stanja u kojem se nalazi fudbal u državi koja je nekada vjerovala da može graditi ozbiljnu sportsku priču.
Crna Gora se danas nalazi u društvu zemalja čiji klubovi imaju višestruko manje resurse i tradiciju. Ispred nas su države koje smo nekada posmatrali kao fudbalske autsajdere, Luksemburg, Andora, Gibraltar, Litvanija, Malta i druge reprezentacije i lige koje su pronašle način da napreduju dok smo mi godinama tražili izgovore.
Evropska realnost pokazala pravo stanje
Dečić nije uspio protiv letonske Lijepaje, ekipe koja je pred sezonu čak smanjila budžet. Tuzani nijesu iskoristili ni činjenicu da su više od 20 minuta imali igrača više u gostima, a u revanšu nijesu uspjeli da sačuvaju prednost nakon vodećeg gola.
Sutjeska je pokušala da se pojačanjima suprotstavi kazahstanskom Kairatu, ali razlika u kvalitetu bila je očigledna. Nikšićani su eliminisani nakon dva poraza, čime je još jednom potvrđeno koliko je veliki jaz između crnogorske lige i ozbiljnog evropskog fudbala.
Problem, međutim, nije nastao preko noći. Evropski neuspjesi samo su posljedica svega onoga što se godinama gomila na domaćoj sceni.
Liga bez kvaliteta, bez odgovornosti i bez jasnog pravca
Prva crnogorska liga odavno je izgubila ozbiljan sportski karakter. Umjesto razvoja mladih igrača, kvalitetnog rada i stvaranja sistema, prečesto gledamo utakmice bez ritma, bez energije i bez jasne fudbalske ideje.
Loši tereni, neriješena infrastruktura i organizacioni problemi samo su dio problema. Mnogo veći problem je što je povjerenje navijača ozbiljno narušeno.
Fudbal se igra za publiku, ali publika sve manje vjeruje onome što gleda. Kada navijač počne da sumnja u ono što se dešava na terenu, tada je kriza mnogo dublja od jednog poraza ili loše sezone.
Afera za aferom, odgovornost izostaje
Crnogorski fudbal posljednjih godina nije u javnosti zbog rezultata, već zbog kontroverzi. Slučajevi koji su privukli pažnju UEFA i domaće javnosti nijesu donijeli ozbiljne promjene koje bi vratile povjerenje u takmičenje.
Kazne su rijetke, odgovornost još rjeđa, a utisak je da se problemi guraju pod tepih dok javnost ne zaboravi.
Sport bez odgovornosti nema budućnost. Ako se sumnje ne ispituju do kraja i ako nema jasnih posljedica za one koji narušavaju integritet takmičenja, teško je očekivati napredak.
Stadion bez funkcije, fudbal bez temelja
Posebna priča je infrastruktura. Država koja želi ozbiljan fudbal mora imati ozbiljne stadione.
Crna Gora godinama čeka završetak stadiona „Sveti Petar Cetinjski“, projekta koji je trebalo da bude završen mnogo ranije. Umjesto modernog sportskog objekta, dobili smo još jedno pitanje bez odgovora, kako je moguće da veliki projekat godinama traje, a i dalje ne ispunjava sve standarde?
Problemi sa travom, krovom, tehničkim uslovima i UEFA licencom samo su nastavak priče o lošem planiranju i nedostatku kontrole.
Vrijeme je za promjene, a ne za nova obećanja
Crnogorskom fudbalu ne trebaju nove parole, fotografisanja i kratkoročna rješenja. Potreban je ozbiljan rez – od rada sa mlađim kategorijama, preko profesionalizacije klubova, do pune odgovornosti svih koji upravljaju sistemom.
Jer fudbal ne može opstati na marketingu i lijepim odijelima.
Potrebni su igrači koji će ginuti za grb, klubovi koji će imati viziju i ljudi koji će odgovarati za odluke.
U suprotnom, ostaće nam samo slika koja se sve češće vidi: manekeni na terenu, fudbaleri u kafiću, a crnogorski fudbal na posljednjem mjestu evropske tabele.
ETOportal/Sportska redakcija
