Dok smo nekada o pametnim mobilnim telefonima, nakon predstavljanja prvog iPhone-a 2007. godine, razmišljali uglavnom pozitivno, danas sve češće imamo negativne asocijacije. Prije smo bili fascinirani time da imamo sve znanje svijeta dostupno na dlanu, da možemo komunicirati s bilo kime, bilo kada i bilo gdje. S druge strane, sve češće čujemo da na mobilnim telefonima provodimo previše vremena, a posebno se ističe da su mladi najgori po pitanju korišćenja.
Međutim, problem nije u samom mobilnom telefonu kao uređaju, nego u sadržaju koji se na njemu pregledava. Najčešće su to društvene mreže, poput Facebook-a, Instagrama i TikToka, na kojima se često zateknemo da bezglavo scrollamo. Pitamo li se šta smo vidjeli nekoliko reelova ranije, najčešće se ne možemo sjetiti.
Ne radi se samo o tome koliko vremena provodimo na internetu, već i o tome kakav sadržaj konzumiramo. Istraživanja su pokazala da izlaganje štetnom sadržaju u tinejdžerskim godinama može izazvati razne probleme, posebno po pitanju slike o sebi i samopouzdanja.
Razgovarali smo sa stručnjakinjom Na ovu temu razgovarali smo sa izvanrednom profesoricom Martinom Lotar Rihtarić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu. Kao psihologinja, Lotar Rihtarić se već 18 godina bavi različitim temama iz socijalne psihologije, važnim za studente socijalne pedagogije kojima predaje. Ona je idealan sagovornik s obzirom na to da je doktorirala na temu vršnjačkog pritiska. Profesorica naglašava da su joj rizična ponašanja adolescenata u kontekstu vršnjačkih odnosa posebno zanimljiva, i to kako znanstveno, tako i stručno. U posljednje vrijeme radila je na projektu „Uticaj vršnjaka na igranje video igara među adolescentima“, a trenutno su aktivni projekti „Mladi i nasilje na internetu“ i „Alati za moderno doba“, projekt koji ERF realizuje u saradnji s Hrvatskim Telekomom.
Može li se definirati pretjerano praćenje društvenih mreža? Pitali smo Lotar Rihtarić može li se uopšte definisati šta se smatra pretjeranim korišćenjem društvenih mreža. Ona objašnjava da su društvene mreže dostupnije nego ikada, posebno preko pametnih mobilnih telefona koji su također sveprisutni u našim životima. Društvenim mrežama se može pristupiti u bilo kojem trenutku i svuda, što olakšava put ka problematičnom korišćenju i razvoju različitih problema vezanih uz to. Riječ je, objašnjava Lotar Rihtarić, o problemima u školi, odnosima s roditeljima i vršnjacima, kao i o problemima mentalnog zdravlja.
- Pretjerano korišćenje društvenih mreža nije lako definirati jer još nije prepoznato kao poremećaj zavisnosti, stoga ne postoje službeni kriteriji prema kojima bismo mogli relativno precizno odrediti da li nečije funkcionisanje ispunjava uslove za zavisnost ili ekcesivno korišćenje. Osim toga, vrijeme provedeno na društvenim mrežama ne može se smatrati jedinim kriterijem. Ako osoba koristi društvene mreže kako bi došla do korisnih informacija, ideja ili obavila neki zadatak, i nakon korišćenja se usmjeri na neku drugu aktivnost, tada sat ili dva korišćenja dnevno ne moraju biti problem – objašnjava profesorica ERF-a.
Postoje jasni pokazatelji da smo pretjerali Problem nastaje kada osoba prečesto provjerava društvene mreže, jedva čeka da ponovo uzme mobilni telefon. Problematično je i kada se ne može usmjeriti na druge aktivnosti, poput učenja, pisanja zadaće ili zabave izvan virtuelnog svijeta.
- Drugim riječima, kada je preokupirana njima. Takvo korišćenje društvenih mreža smatramo problematičnim jer ugrožava druge bitne aspekte funkcionisanja osobe – školsko, poslovno, društveno i obiteljsko – dodaje Lotar Rihtarić.
Dobar pokazatelj da je prijeđena granica prihvatljivog, odnosno da korišćenje društvenih mreža postaje problematično, je kada na njima ostajemo duže nego što smo planirali. To ukazuje na to da smo u društvene mreže „uvučeni“, gubimo pojam o vremenu i nemamo kontrolu nad korišćenjem.
Neki štetni sadržaji na prvu ne djeluju tako Kada je riječ o tipu sadržaja koji se može smatrati štetnim, Lotar Rihtarić ističe da su istraživanja pokazala da su najčešći štetni sadržaji oni koji spadaju u virtualno nasilje (cyberbullying) i razne seksualne sadržaje. U posljednje vrijeme javljaju se i sadržaji koji podstiču rasnu, religijsku ili nacionalnu netrpeljivost prema manjinama.
- Različiti sadržaji koji prikazuju nasilje takođe su štetni. U manjoj mjeri, ali su izuzetno opasni sadržaji koji promovišu suicid i samoozljeđivanje, kao i oni koji adolescentima postavljaju rizične izazove. O tim sadržajima roditelji bi trebali otvoreno razgovarati s djecom – poručuje profesorica.
Postoje i sadržaji koji na prvu ne djeluju štetno. Na primjer, fotografije vršnjakinja koje izgledaju besprijekorno ili mladića s „isklesanim“ tijelima predstavljaju nedostižan cilj za mlade u njihovim najranjivijim godinama. Takav sadržaj može izazvati veliku štetu kod mlade osobe, a mladi između 13 i 14 godina posebno su skloni uspoređivanju sa svojim vršnjacima.
- U toj ranjivoj dobi, društvene mreže im pružaju mnoštvo nerealnih slika standarda prema kojima bi se trebali ravnati. Ako zanemare da su to uljepšani prikazi, osjećat će se manje vrijedni i biće manje zadovoljni svojim životom. To može umanjiti njihovo samopouzdanje i dovesti do depresivnosti. Istraživanja pokazuju da pretjerano korišćenje društvenih mreža dovodi do porasta simptoma depresije, a depresija također može dovesti do učestalijeg korišćenja društvenih mreža, stvarajući tako začarani krug iz kojeg je teško izaći – objašnjava Lotar Rihtarić.
Društvene mreže same po sebi ne moraju biti loše Ipak, Lotar Rihtarić naglašava da sadržaj na društvenim mrežama ne mora nužno biti loš, ali može imati negativan uticaj na mlade. Objašnjava kako nije problem vidjeti lijepe trenutke koje dijele poznanici ili zanimljive sadržaje. Problem nastaje kada pasivno konzumiramo sadržaj bez kritičkog sagledavanja šta gledamo i kako to utiče na nas.
- Uz sadržaj, tu je i problem konstantnih notifikacija. One ometaju koncentraciju i otežavaju učenicima fokusiranje na učenje ili druge aktivnosti. To je posebno problematično za mlade koji već imaju problematično korišćenje, osjećajući opsesivnu potrebu da budu na društvenim mrežama. Preporučuje se i mladima i odraslima da udalje mobilni telefon dok rade, isključe notifikacije i preduzmu mjere kako ih mobilni telefon ne bi ometao u učenju i obavljanju zadataka – dodaje Lotar Rihtarić.
Probiranje sadržaja ne mora nužno biti rješenje za problematično korišćenje društvenih mreža. Postavlja se pitanje ko bi trebao birati koji sadržaj je prikladan ili manje štetan za mladu osobu. Važno je naglasiti da je jedan od ključnih pokazatelja uticaja društvenih mreža na nas kako se osjećamo i o čemu razmišljamo nakon njihovog korišćenja.
- Ako se osjećamo loše, razmišljamo o sebi u negativnom kontekstu, postajemo vrlo kritični prema sebi, onda bismo svakako trebali izbjegavati sadržaje koji su do toga doveli. Osvještavanje vlastitih misli i osjećaja je vještina koju treba razvijati kod mlad.
Izvor:Jutarnji.hr