Polemika između izvršnog direktora konsultantske kuće Fidelity Consulting Miloša Vukovića i direktorice Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“ Slavice Ilinčić više nije samo javni sukob različitih tumačenja postupka javne nabavke knjiga, već pitanje koje bi moglo dobiti institucionalni i pravni epilog. Nakon što je direktorica biblioteke na konferenciji za medije odbacila optužbe o nepravilnostima u saradnji sa kompanijom „Nova knjiga“, Vuković je saopštio da će kompletan slučaj biti upućen nadležnim državnim organima radi utvrđivanja eventualne odgovornosti. Time se rasprava iz javnog prostora premješta u okvir zakonom propisanih procedura, gdje će se, ukoliko bude pokrenut postupak, činjenice ocjenjivati na osnovu ugovorne i tenderske dokumentacije, a ne medijskih istupa.
U svom reagovanju Vuković dovodi u pitanje zakonitost i transparentnost sprovedene javne nabavke, tvrdeći da postoje neslaganja između sadržaja tenderske dokumentacije i objašnjenja koja su javnosti prezentovana. Posebno ukazuje na dio dokumentacije u kojem je, prema njegovim navodima, kao jedinica mjere označen „komad“, dok je direktorica biblioteke u javnim nastupima govorila o nabavci kompleta knjiga. Prema njegovoj ocjeni, upravo ta razlika predstavlja pitanje koje zahtijeva pravnu i finansijsku provjeru, zbog čega smatra da je neophodno uključivanje nadležnih institucija.
Sa druge strane, direktorica Slavica Ilinčić odbacuje tvrdnje o nepravilnostima i insistira da je postupak sproveden u skladu sa propisima koji uređuju oblast javnih nabavki i poslovanje javnih ustanova kulture. Njena argumentacija zasniva se na stavu da su nabavljani bibliotečki kompleti, a ne pojedinačni naslovi, te da javnosti nijesu predstavljene sve okolnosti konkretnog postupka. Upravo zbog dijametralno suprotnih tumačenja iste dokumentacije, pitanje zakonitosti više ne može ostati predmet isključivo medijske polemike.
Suština ovog slučaja nije u retoričkom nadmetanju niti u oštrini javnih saopštenja, već u jednostavnom pravnom principu da svaka javna nabavka mora biti transparentna, provjerljiva i u potpunosti usklađena sa dokumentacijom na osnovu koje je sprovedena. Ukoliko postoji razlika između tenderskih uslova, ugovora i njihove realizacije, odgovore ne mogu dati konferencije za medije, već nadležni kontrolni i pravosudni organi. Istovremeno, ukoliko se pokaže da su optužbe neosnovane, jednako je važno da to bude utvrđeno kroz institucionalni postupak, kako bi se zaštitio integritet javne ustanove i svih učesnika postupka. U pravnoj državi ni optužbe ni odbrane ne mogu zamijeniti činjenice, a povjerenje javnosti u sistem gradi se upravo na nezavisnoj i nepristrasnoj provjeri zakonitosti rada institucija.
ETOportal / V.M.
