Prošla nedelja, a i ona prije nje, na crnogorskim portalima bila je još jedan dokaz da živimo u zemlji koja odlučno korača ka Evropskoj uniji. Doduse, niko više nije siguran da li je Evropska unija stabilna, ali to nas ne sprečava da joj stabilno idemo u susret.
Naslovne su, kao i obično, bile šarolike, hapšenja, afere, politička prepucavanja i poneki optimistični govor o evropskom putu. To je, valjda, taj evropski standard, malo demokratije, malo drame, malo spektakla za javnost.
Institucije rade. Ili makar povremeno djeluju kao da rade. Policija hapsi, političari se međusobno optužuju, a analitičari objašnjavaju da je sve to dio procesa sazrijevanja društva. Ako je tako, onda smo očigledno veoma zrelo društvo, jer proces traje već decenijama.
Političari nas uvjeravaju da smo na pragu Evropske unije. Prag je, međutim, zanimljiva stvar. Možete na njemu stajati godinama, gledati unutra i uvjeravati sebe da ste skoro ušli.
Sa druge strane, i sama Evropska unija izgleda pomalo umorno. Krize se smjenjuju brže nego političke izjave kod nas. Ali nema veze, ako već ulazimo, lijepo je znati da ulazimo u nešto što je jednako stabilno kao i mi.
U međuvremenu, građani prate sve te velike teme, političke sukobe, hapšenja, evropske integracije i analize o tome gdje smo i kuda idemo. Raspravlja se ozbiljno, komentari su vatreni, društvene mreže bruje.
A onda, naravno, dođe onaj trenutak kada se sve to zaboravi. Jer pravi test stabilnosti društva nije u parlamentu, niti u Briselu. Pravi test dolazi u prodavnici.
Stojiš ispred police, gledaš cijene i razmišljaš o najvećem filozofskom pitanju današnjice, kupiti ili ne kupiti.
I tu dolazi najvažnija lekcija, naš crnogorski put ka Evropskoj uniji jeste asfaltiran dosta dobrim asfaltom. Sigurno stižemo, ali samo ako budemo imali goriva…
ETOportal/ Nataša Goleš
