Novi Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti u Crnoj Gori predviđa da djeca koja nisu vakcinisana ne mogu biti upisana u predškolsku ustanovu, osim ukoliko postoji trajna medicinska kontraindikacija. Ovakvo rješenje, iako motivisano zaštitom javnog zdravlja, izaziva brojne kontroverze jer direktno ograničava pravo djeteta na obrazovanje, koje je, po Konvenciji o pravima djeteta, jednako bitno kao i pravo na zdravlje. Djeca se na ovaj način, zapravo, kažnjavaju za odluke koje donose njihovi roditelji, dok su roditelji dodatno izloženi novčanim sankcijama, što predstavlja princip „dvostrukog kažnjavanja“ koji je sporan i u međunarodnim okvirima.
Razlozi zbog kojih roditelji odbijaju vakcinaciju su kompleksni. Mnogi se oslanjaju na informacije koje dolaze sa interneta, društvenih mreža, antivakcinalnih grupa i neprovjerenih izvora, a koje često ističu moguće nuspojave vakcina ili tvrde da imunizacija nije neophodna. Tu je i fenomen „vakcine žrtve sopstvenog uspjeha“, bolesti poput dječije paralize ili malih boginja gotovo da ne viđamo, pa roditelji nemaju lično iskustvo njihove opasnosti i stoga podcjenjuju rizike. To stvara osjećaj da je rizik od vakcinacije veći od rizika od same bolesti, iako medicinski podaci jasno pokazuju suprotno.
Zabrinutost stručnjaka, uključujući UNICEF, jeste da ovakva zakonska rješenja ne rješavaju srž problema, odlaganje imunizacije djece, već samo uvode prisilne mjere. Svako dijete ima pravo i na zdravlje i na obrazovanje, a zakonski primat jednog prava nad drugim može narušiti temelje nedjeljivosti prava djeteta. Dugoročno, ograničavanje pristupa vrtiću može imati negativan uticaj na socijalni i emocionalni razvoj djeteta, dok neimunizovana djeca ostaju izložena riziku od epidemija davno zaboravljenih zaraznih bolesti.
Medicinska i pravna zajednica podsjećaju da je imunizacija jedna od najefikasnijih preventivnih mjera u istoriji čovječanstva, dok rano predškolsko obrazovanje značajno doprinosi kognitivnom, socijalnom i emocionalnom razvoju djeteta. Umjesto represivnog pristupa, stručnjaci preporučuju jačanje informisanosti roditelja, edukaciju o značaju vakcina i uključenje pedijatara i zdravstvenih radnika u direktnu komunikaciju sa porodicama, kako bi odluka o imunizaciji bila zasnovana na medicinskim činjenicama, a ne strahu i dezinformacijama.
Primjena Zakona u praksi mora balansirati javno zdravlje i prava djeteta, uzimajući u obzir sve rizike i posljedice. Dok obavezna vakcinacija štiti zajednicu od ozbiljnih zaraznih bolesti, istovremeno je neophodno osigurati da djeca ne budu zakinuta za pristup obrazovanju i socijalnom okruženju, jer razvoj i zdravlje idu ruku pod ruku i jedno bez drugog ne mogu ostvariti puni potencijal svakog djeteta.
NVO „Dječiji Savez Crne Gore“
