Svako ljeto donosi isto pitanje, ali odgovor države gotovo uvijek izostane, ko štiti radnike kada temperature pređu granicu bezbjednog rada? Dok klimatske promjene pretvaraju ekstremne toplotne talase u novo pravilo, zaposleni na građevinama, u poljoprivredi, turizmu, komunalnim djelatnostima i drugim poslovima na otvorenom ostaju među najizloženijim kategorijama radnika. Upravo zato inicijativa Evropske konfederacije sindikata (ETUC) da se u svim državama uvedu zakonom propisane „pauze za hlađenje“ predstavlja više od sindikalnog zahtjeva – ona postaje pitanje elementarnog ljudskog prava na bezbjedan i dostojanstven rad. Primjeri iz Španije, Italije, Grčke i Hrvatske pokazuju da se tokom ekstremnih temperatura ograničava ili privremeno obustavlja rad na otvorenom u najtoplijem dijelu dana, uz obaveznu dostupnost pitke vode, rashladnih prostora, zaštitne opreme i reorganizaciju radnog vremena. FIFA je na Svjetskom prvenstvu 2026. godine uvela obavezne pauze za rashlađivanje igrača zbog visokih temperatura, što dodatno potvrđuje da ekstremna vrućina predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik, bez obzira da li je riječ o sportistima ili radnicima. ETUC upozorava da rizik od povreda na radu značajno raste kada temperatura pređe 30 stepeni Celzijusa, a dodatno se povećava pri temperaturama oko 38 stepeni, zbog čega zahtijeva obavezujuće evropske standarde zaštite zaposlenih.
U Crnoj Gori zakonodavni okvir postoji, ali je ključno pitanje njegove primjene. Zakon o zaštiti i zdravlju na radu obavezuje poslodavca da procjenjuje rizike i preduzima preventivne mjere radi očuvanja života i zdravlja zaposlenih, dok je Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, u saradnji sa Institutom za javno zdravlje, ove sedmice ponovo objavilo preporuke za rad na otvorenom tokom ekstremno visokih temperatura. Međutim, preporuke same po sebi nijesu dovoljne ukoliko ih ne prati efikasan nadzor. Upravo zato najveća odgovornost leži na Inspekciji rada, inspektorima zaštite i zdravlja na radu, Upravi za inspekcijske poslove, Ministarstvu rada, Institutu za javno zdravlje i poslodavcima, koji su dužni da procijene stvarne uslove rada na terenu i, kada postoji opasnost po zdravlje zaposlenih, nalože izmjenu radnog vremena, privremeni prekid rada ili druge zaštitne mjere. Prevencija mora biti ispred statistike povreda, jer nijedna građevina, turistička sezona ili poljoprivredni posao ne mogu imati veću vrijednost od ljudskog života.
Posebno je važno otvoriti pitanje uloge sindikata. Evropski sindikalni pokret posljednjih godina snažno insistira da zaštita zaposlenih od klimatskih rizika postane sastavni dio radnog zakonodavstva. U Crnoj Gori, sindikalne centrale kontinuirano ukazuju na značaj zaštite i zdravlja na radu kroz socijalni dijalog i učešće u javnim raspravama, ali do sada nije zabilježena jedinstvena nacionalna kampanja koja bi bila isključivo usmjerena na zaštitu radnika od posljedica ekstremnih vrućina, poput inicijativa koje danas zagovara ETUC. Upravo zato ovo pitanje zahtijeva mnogo aktivniji pristup sindikata, stručne javnosti i organizacija koje se bave zaštitom na radu, kako bi se kroz kolektivne ugovore, preporuke i zakonske izmjene jasno definisala prava zaposlenih tokom toplotnih talasa.
Na kraju, zaštita radnika nije ni političko ni ideološko pitanje, već je ona civilizacijska obaveza svake države koja želi da gradi društvo dostojanstvenog rada. Klimatske promjene više nijesu budući izazov već svakodnevna realnost, zbog čega će države koje prve prilagode svoje radno zakonodavstvo novim okolnostima imati manje povreda na radu, manje profesionalnih oboljenja i odgovornije tržište rada. Crna Gora ne bi trebalo da čeka evropsku direktivu kako bi zaštitila svoje građane. Potrebno je usvojiti jasne protokole za rad tokom ekstremnih temperatura, propisati minimalne standarde zaštite, pojačati inspekcijski nadzor i obavezati poslodavce da organizaciju rada prilagode meteorološkim upozorenjima. Tek tada će pravo na bezbjedan rad prestati da bude zakonska norma na papiru i postati stvarna garancija svakom zaposlenom koji svoj hljeb zarađuje pod otvorenim nebom.
mr Vojislav Marković – Autor knjige “ Menađment bezbijednosti u funkciji zaštite lica, imovine i poslovanja „
