Vještačka inteligencija postala je simbol tehnološkog napretka, pa je razumljivo što mnoge zemlje žele da budu dio te priče. Ali između korišćenja gotovih AI alata i razvoja sopstvene tehnologije postoji velika razlika.
Piše/Nataša Goleš
Danas je moguće uz pomoć postojećih AI sistema napraviti aplikaciju, automatizovati određeni posao, analizirati podatke ili razviti servis prilagođen konkretnim korisnicima. To više nije privilegija najvećih tehnoloških kompanija.
Međutim, napraviti aplikaciju koja koristi neki postojeći AI model nije isto što i razviti sam model.
Za ozbiljan razvoj naprednih AI sistema potrebni su stručnjaci iz različitih oblasti, kvalitetni i ogromni skupovi podataka, računarska infrastruktura, skupa oprema, istraživanje i dugoročan rad. To nije projekat koji se može završiti jednom konferencijom, nekoliko sastanaka ili lijepom prezentacijom.
Zato je prvo pitanje koje treba postaviti veoma jednostavno: šta zaista možemo sami?
Odgovor ne mora biti obeshrabrujući.
Manje zemlje ne moraju praviti sopstvene sisteme koji će se takmičiti sa najvećim svjetskim AI kompanijama. Mnogo realnija mogućnost je razvoj specijalizovanih rješenja za oblasti u kojima postoje konkretne potrebe i domaće znanje – od zdravstva i obrazovanja do turizma, energetike, poljoprivrede i javne uprave.
Za to nije neophodno sve početi od nule.
Ako postoji dobra ideja, stručan tim i jasno definisan problem, može se sarađivati sa univerzitetima, istraživačkim centrima i kompanijama koje već imaju razvijenu infrastrukturu i iskustvo. Takva saradnja nije znak slabosti. Naprotiv, sposobnost da se prepozna gdje je potrebno partnerstvo dio je ozbiljne tehnološke strategije.
Druga važna stvar je – rezultat.
AI projekat ne bi trebalo da se procjenjuje po broju konferencija, sastanaka ili promotivnih prezentacija, već po onome što je iza njih ostalo. Da li postoji proizvod koji ljudi koriste? Da li je riješen konkretan problem? Da li je proces postao brži ili jeftiniji? Da li je otvoreno novo radno mjesto ili stvorena nova vrijednost?
Ako jeste, ulaganje ima smisla.
Vještačka inteligencija zato ne bi trebalo da bude samo moderna riječ koju ćemo dodavati projektima da bi zvučali savremenije. Potrebno je razlikovati praćenje tehnološkog trenda od stvarnog tehnološkog razvoja.
I možda je upravo tu granica koju treba prepoznati.
Nije problem imati velike ambicije. Problem nastaje tek kada ambicija počne da zamjenjuje znanje, infrastrukturu, ulaganje i konkretan rezultat.
U AI svijetu nije najvažnije ko najglasnije kaže da želi da bude lider.
Važnije je ko zna šta može da napravi, šta još ne može i sa kim treba da radi da bi to promijenio.
ETOportal
