Glavu gore, djevojke, jer večeras će srebro možda peći, sasvim je prirodno da peče kada ste bile tako blizu najvećeg sna, kada ste u finalu stajale pred svjetskim prvakinjama i do posljednjih minuta vjerovale da zlato može biti vaše, ali kada se emocije smire i kada prođe ova noć, ostaće ono što vam niko nikada neće moći oduzeti – Crna Gora ima vicešampionke svijeta.
Tim Miloša Perovića odveo je crnogorski rukomet do prvog svjetskog finala, osvojio prvu medalju poslije 16 godina i ostvario najveći uspjeh naših mlađih selekcija, a zemlja od nešto više od 630.000 stanovnika dobila je generaciju djevojaka koja je stala pred najbolje na planeti, nije se uplašila velikog imena sa druge strane terena, borila se do posljednje sekunde i pokazala da budućnost crnogorskog rukometa ima i znanje, i karakter, i ono najvažnije – veliko srce.
Početna trema držala je mreže netaknutim gotovo pet minuta, a onda je projektil Ivane Savić pokrenuo „lavice“, odlična odbrana odmah je donijela kontru i pogodak Jovane Tešović, pa su djevojke Miloša Perovića vrlo brzo povele 4:1, dok je Anđelina Orbović svojim prodorom pobjegla čuvarkama za 5:2, a Andrea Dragnić iznuđivala sedmerce i zadavala velike probleme odbrani aktuelnih prvakinja svijeta.
Crna Gora je u tim trenucima mogla da napravi i veću razliku, ali je nekoliko odličnih odbrana i brzih kontri završeno promašenim zicerima, pa je Rebeka Sekades svojim intervencijama vratila Španiju u utakmicu, Velasko je bila sigurna sa sedam metara, a „furija“ je u jednom trenutku uspjela da stigne i do prvog vođstva.
Tada je odgovornost ponovo preuzela Ivana Savić, mlada Nikšićanka koja je u jednom trenutku postigla tačno polovinu crnogorskih golova i pokazala onu vrstu hrabrosti koju velike utakmice traže od velikih igračica, pa su naše djevojke napravile seriju 3:0, Iraja Beroeta Sančes smanjila je zaostatak, a Orbović u završnici prvog poluvremena pogodila za dva gola prednosti, da bi posljednja riječ ipak pripala Edurne Donderis Sančes, koja je dvije sekunde prije sirene smanjila na 12:11.
U nastavku je Španija pokazala zašto je aktuelni svjetski šampion, utakmica je ušla u onu zonu u kojoj jedan napad, jedna odbrana ili jedan promašaj mogu promijeniti sve, a naše djevojke nijesu ustuknule ni kada je protivnik preuzeo kontrolu, već su se borile do samog kraja i natjerale Španiju da za svjetsko zlato mora da pruži svoj maksimum.
Na kraju je semafor pokazao 26:23 za Španiju, zlato je otišlo na drugu stranu terena, ali je Crna Gora dobila nešto što će ostati mnogo duže od jedne utakmice – svoju prvu generaciju svjetskih vicešampionki.
Zato, „lavice“, večeras slobodno pustite i suzu, jer ona nije znak poraza već dokaz koliko vam je bilo stalo, ali već sjutra podignite glave i pogledajte šta ste uradile, jer nijeste u Pitešti otišle po nečije sažaljenje, nijeste otišle da budete lijepa priča turnira, već ste otišle da se borite sa najboljima i vratile ste se kući sa medaljom oko vrata i imenom Crne Gore upisanim u istoriju svjetskog rukometa.
Španija ima zlato, a vi imate istoriju.
I nemojte nikada zaboraviti – bile ste na korak od sna, ali ste upravo vi napravile prvi korak ka nekom novom snu generacija koje će doći poslije vas.
ETOportal/Sportska redakcija
