Povratak u školske klupe za djecu je mnogo više od prvog zvona i novih školskih obaveza. To je mali veliki početak , susret sa drugarima, nova učionica, novi učitelji i nastavnici, ali i prilika da se u novu godinu zakorači sa osjećajem uzbuđenja i ponosa. Za roditelje je, međutim, kraj ljeta i početak septembra period ozbiljne organizacije jer treba obezbijediti školsku torbu, sveske, pribor, udžbenike, garderobu i obuću, ali i pronaći mjeru između onoga što je djeci potrebno i onoga što bi željela. Posebno za prvake, prvi odlazak u školu nosi i dodatnu emociju, dijete pravi važan korak ka samostalnosti, dok roditelji uče da ga postepeno puštaju u svijet novih iskustava, odgovornosti i obaveza.
Nekada se u školu odlazilo sa znatno manje stvari, ali se tome radovalo možda jednako, a ponekad i više. Školski pribor birao se u knjižarama, torbe i patike obilazile su se sa roditeljima, a sveske, pernice i olovke nijesu bile samo potrošni materijal, već dio dječjeg svijeta i identiteta. Nije bilo internet prodavnica, društvenih mreža i beskrajnog izbora, pa je i sam odlazak u kupovinu bio mali porodični događaj. Danas je ponuda gotovo neograničena, dječje želje mnogo raznovrsnije, a roditeljski budžeti pod većim pritiskom. Od brendiranih patika i garderobe do torbi sa omiljenim junacima i najmodernijeg školskog pribora, sve je postalo dio trke koja ponekad više govori o potrošnji nego o stvarnim potrebama djeteta.
Zato bi pripreme za školu trebalo vratiti njihovoj suštini, da budu zajedničko porodično iskustvo, a ne takmičenje u tome ko će imati više i skuplje. Djeci treba omogućiti da izaberu nešto što će ih obradovati, ali ih istovremeno naučiti da cijene ono što imaju i da razumiju vrijednost novca. Roditeljima predstoji da planiraju kupovinu, uporede cijene i biraju kvalitetne stvari koje će trajati, ali i da ne zaborave ono najvažnije, a to je osmijeh, podršku i ohrabrenje. Jer nova školska godina ne počinje samo novom torbom i praznom sveskom. Počinje dječjom radošću zbog susreta sa društvom, malom tremom pred novim izazovima i osjećajem da ih čeka još jedna godina odrastanja. A to je, na kraju, mnogo vrjednije od svega što može stati u školsku torbu.
NVO “ Dječiji Savez Crne Gore „
