Jedna pogrešna uplata može čovjeka dovesti u veoma neobičnu situaciju – od pitanja da li novac smije da podigne, do slučaja u kojem sredstva automatski nestanu sa blokiranog računa jer su iskorišćena za namirenje duga. Šta u takvoj situaciji kaže zakon?
Zamislite da jednog jutra provjerite račun i vidite da vam je, umjesto očekivane plate ili uplate od nekoliko desetina eura, neko greškom poslao 2.000 eura.
Novac je na vašem računu. Možete li ga podići?
Kratak odgovor je – ne znači da je novac vaš samo zato što se našao na vašem računu.
Ako za uplatu ne postoji pravni osnov, riječ je o situaciji koja može otvoriti pitanje vraćanja stečenog bez osnova. Zato je jedno od najvažnijih pravila: ako primijetite da vam je uplaćen novac koji vam ne pripada, ne treba ga podizati niti trošiti, već obavijestiti banku i sačuvati podatke o transakciji.
Šta ako ipak podignete novac?
Tu više nije riječ samo o tome da je neko pogriješio prilikom uplate.
Ako primalac zna da novac nije njegov, a ipak odluči da ga podigne ili potroši, može sebi napraviti mnogo ozbiljniji problem. U zavisnosti od okolnosti, pitanje može biti predmet građanskog postupka za povraćaj novca, ali i drugih pravnih posljedica.
Zato je velika razlika između osobe koja vidi nepoznatu uplatu i odmah prijavi grešku i one koja novac svjesno koristi kao da je njen.
A šta ako je račun blokiran?
Ovdje dolazimo do situacije koja na prvi pogled djeluje potpuno nelogično.
Recimo da građanin duguje 1.000 eura i da mu je račun blokiran. Treće lice mu greškom uplati upravo 1.000 eura.
Vlasnik računa ne podigne novac, ne prebaci ga nikome i ne uradi apsolutno ništa.
Banka, odnosno sistem prinudne naplate, sredstva sa blokiranog računa koristi za namirenje postojećeg duga.
Dug je time izmiren, a račun može biti deblokiran.
Ali šta se dešava sa osobom koja je greškom uplatila novac?
To što je novac iskorišćen za plaćanje tuđeg duga ne znači automatski da je pogrešna uplata postala pravilna.
U takvoj situaciji više nema jednostavnog odnosa „uplatilac – primalac“, jer je novac u međuvremenu prenesen povjeriocu na osnovu izvršenja. Zato je važno utvrditi ko je napravio grešku, na osnovu čega je novac prenesen i kakav je status izvršnog postupka.
Posebno pitanje je može li se, nakon što je postojeći dug u potpunosti namiren, ista blokada ponovo koristiti za naplatu novog potraživanja.
U načelu, izvršenje je vezano za konkretno potraživanje i njegovu naplatu. Ako je to potraživanje u potpunosti izmireno, eventualni novi zahtjev za vraćanje pogrešno uplaćenog novca nije automatski dio starog izvršenja. Za prinudnu naplatu novog potraživanja mora postojati odgovarajući pravni osnov.
Šta uraditi ako pogriješite sa uplatom?
Ako shvatite da ste novac poslali na pogrešan račun ili da je transakcija pogrešno izvršena, prvi korak je obraćanje banci.
Važeći Zakon o platnom prometu predviđa postupanje u slučaju pogrešno izvršenih platnih transakcija i obavezuje pružaoce platnih usluga da preduzmu razumne mjere radi povraćaja novca.
Najvažnije je zato reagovati što prije i sačuvati potvrdu o uplati.
Novac koji vam se pojavi na računu nije automatski vaš samo zato što je dostupan za podizanje. A ako je završio na blokiranom računu i banka ga iskoristila za namirenje duga, situacija postaje složenija – jer se tada u priču uključuju i uplatilac, banka, povjerilac i izvršni postupak.
ETOportal
