Neke ljude zavolimo gotovo odmah, dok prema drugima osjetimo neobjašnjiv otpor. Prvi utisak često nastaje prije nego što stignemo da nekoga zaista upoznamo.
Postoje ljudi koje upoznamo prvi put i poslije nekoliko minuta imamo osjećaj kao da ih poznajemo godinama. Razgovor ide lako, smijemo se istim stvarima i nekako nam je prijatno u njihovom društvu. A onda postoje oni drugi – ništa nam nijesu uradili, nijesu rekli ništa posebno pogrešno, ali nešto u nama jednostavno kaže: „Ne.“
Između te dvije reakcije često prođe svega nekoliko sekundi.
Prvi utisak nastaje mnogo brže nego što smo svjesni. Dok razgovaramo sa nekim, ne slušamo samo njegove riječi. Primjećujemo način na koji govori, izraz lica, pogled, držanje tijela, osmijeh, ton glasa, pa čak i koliko nam je njegovo ponašanje poznato. Mozak sve te sitne signale pokušava da složi u jednu brzu procjenu: da li je ova osoba sigurna, bliska, zanimljiva, pouzdana ili nam jednostavno ne prija?
Zato se nekada dogodi da nam neko „legne“ prije nego što smo uopšte saznali nešto važno o njemu.
U toj procjeni veliku ulogu mogu imati i naša ranija iskustva. Ako nas nečiji glas, način komunikacije ili ponašanje podsjeti na osobu kojoj smo vjerovali, moguće je da ćemo prema novom poznaniku odmah osjetiti toplinu. Isto tako, neko može sasvim slučajno imati osobinu koja nas podsjeća na neprijatno iskustvo iz prošlosti. Tada se može pojaviti otpor, iako nova osoba zapravo nije uradila ništa loše.
Zanimljivo je i to što često ne umijemo objasniti vlastitu reakciju. Kažemo da nam je neko „simpatičan“, da ima „dobru energiju“ ili da nam jednostavno „ne sjeda“. Iza tih svakodnevnih izraza često se krije veliki broj sitnih procjena koje napravimo gotovo automatski.
Ali prvi utisak nije nepogrešiv.
Čovjek koji djeluje hladno možda je samo stidljiv. Osoba koja malo govori možda se ne osjeća sigurno u novom društvu. Neko ko ne uspostavlja mnogo kontakta očima možda je nervozan, umoran ili jednostavno ima drugačiji način komunikacije. S druge strane, neko ko je izuzetno šarmantan i otvoren može ostaviti sjajan prvi utisak, a da tek kasnije pokaže osobine koje nam ne odgovaraju.
Zbog toga je zanimljivo koliko smo spremni da prvih nekoliko minuta pretvorimo u konačan sud o nekome.
Ponekad, naravno, prvi osjećaj bude potpuno opravdan. Vrijeme samo potvrdi ono što smo intuitivno primijetili. Ali ponekad nas prvi utisak i prevari. Osobu koju smo na početku doživjeli kao nepristupačnu kasnije upoznamo kao nekoga ko je duhovit, pažljiv i iskren. Nekoga ko nam je odmah bio simpatičan, s vremenom možemo vidjeti sasvim drugačije.
Možda je zato najbolje prvi utisak shvatiti kao početnu informaciju, a ne kao konačnu presudu.
Jer čovjek nije nekoliko riječi, jedan pogled, osmijeh ili rukovanje. Nekoga zaista upoznajemo tek kroz vrijeme – kada vidimo kako se ponaša prema drugima, kako reaguje kada mu nije po volji, da li drži riječ i kakav je onda kada nema razloga da ostavi dobar utisak.
A možda je upravo u tome ljepota međuljudskih odnosa. Neki ljudi nam se dopadnu na prvi pogled i ostanu nam dragi. Neki nas iznenade tek poslije nekoliko susreta. A neki, uprkos prvom utisku, dobiju priliku da nam pokažu da smo ih na početku potpuno pogrešno procijenili.
ETOportal
