Dok se 4. oktobar širom svijeta obilježava kao dan posvećen zaštiti i dobrobiti životinja, u Crnoj Gori se upravo ovih dana vodi ozbiljna polemika o propisima koji su promijenili dosadašnji režim zaštite pojedinih vrsta divljači.
Svjetski dan zaštite životinja obilježava se 4. oktobra sa ciljem podizanja svijesti o dobrobiti životinja, njihovoj zaštiti i odgovornijem odnosu čovjeka prema drugim živim bićima.
A upravo na ovaj datum vrijedi podsjetiti na slučaj koji je posljednjih sedmica izazvao brojne reakcije u Crnoj Gori – novi Pravilnik o lovnim sezonama divljači.
Od trajne zaštite do lovne sezone
Pravilnik o lovnim sezonama, objavljen u „Službenom listu Crne Gore“ sredinom septembra, predvidio je periode lova za različite kategorije divljači, uključujući srneću divljač i divokozu.
Posebnu pažnju javnosti privukla je mogućnost lova na srnu, njeno lane, divokozu i njeno jare.
Da bi se razumjelo zbog čega je ova odluka izazvala toliko reakcija, treba se vratiti nekoliko koraka unazad.
Zakon o divljači i lovstvu iz 2008. godine predviđao je trajnu zabranu lova na srnu i lane, kao i divokozu i jare. Izmjenama zakona iz 2025. godine taj član je izbrisan, dok je istovremeno izmijenjen i dio zakona koji uređuje lov tokom lovne sezone.
Time je otvoren prostor da se kroz podzakonski akt utvrde periodi u kojima se pojedine vrste mogu loviti.
Polemika nije izostala
Ovakva promjena izazvala je reakcije dijela ekološke javnosti, organizacija koje se bave zaštitom prirode, ali i stručnjaka.
Iz Agencije za zaštitu životne sredine saopšteno je da nije konsultovana niti je dala stručno mišljenje, preporuke ili saglasnost na novi pravilnik.
Pojedini ekolozi i biolozi zatražili su njegovo preispitivanje, posebno imajući u vidu pitanje brojnosti populacija, stanja staništa i dugoročnog očuvanja divljih životinja.
Sa druge strane, Ministarstvo poljoprivrede navelo je da je pravilnik zasnovan na stručnim i naučnim principima i da su prilikom njegovog donošenja uzeti u obzir biološke karakteristike vrsta, ekološki uslovi, klimatski faktori i principi održivog upravljanja populacijama.
Dakle, dvije strane imaju različite stavove o tome da li novi režim predstavlja održivo upravljanje divljači ili potez koji zahtijeva dodatno preispitivanje.
Posebno osjetljivo pitanje – mladunci
Za javnost je posebno osjetljivo pitanje mogućnosti lova na lane i jare, odnosno mladunce divljih životinja.
Upravo zato se u javnosti postavlja pitanje da li je takav režim dovoljno usklađen sa principima zaštite biodiverziteta i prirodnog obnavljanja populacija.
Kada je riječ o divljim životinjama, posljedice pojedinačnih odluka ne završavaju se jednom lovnom sezonom. Promjene u brojnosti jedne vrste mogu uticati na čitav ekosistem, pa se odluke o lovu ne mogu posmatrati samo kroz prizmu trenutnog broja životinja na određenom području.
A onda – nova lista zaštićenih vrsta
Situaciju je dodatno zakomplikovala odluka ministra ekologije Damjana Ćulafića od 1. oktobra, kojom je utvrđena nova Lista zaštićenih vrsta biljaka, životinja i gljiva.
Na toj listi našle su se, između ostalih, i srna i divokoza.
Time se u javnosti otvorilo još jedno važno pitanje – kako se međusobno primjenjuju propisi kojima se uređuje lov i propisi kojima se određuju zaštićene vrste.
Upravo zbog toga je važno da nadležni jasno objasne građanima kakav je pravni status ovih životinja i šta konkretno znači njihovo uvrštavanje na listu zaštićenih vrsta u odnosu na ranije donijeti pravilnik o lovnim sezonama.
Šta ostavljamo prirodi?
Svjetski dan zaštite životinja nije samo prilika da govorimo o kućnim ljubimcima, napuštenim psima i mačkama ili borbi protiv zlostavljanja životinja.
To je i prilika da se zapitamo kakav odnos imamo prema divljim životinjama i prirodi koja je jedno od najvećih bogatstava Crne Gore.
Zemlja koja se ponosi svojim planinama, šumama, kanjonima i biodiverzitetom mora istovremeno voditi računa o tome da propisi koji uređuju odnos prema prirodi budu jasni, međusobno usklađeni i zasnovani na relevantnim stručnim podacima.
Jer pitanje nije samo koliko je životinja moguće uloviti tokom jedne sezone.
Mnogo važnije pitanje je – koliko ćemo ih ostaviti budućim generacijama.
Na Svjetski dan zaštite životinja, možda upravo to pitanje treba da bude u centru pažnje.
„Nije svaka životinja trofej, niti je svaka šuma lovište. Priroda nije nasljedstvo koje smo dobili da bismo je potrošili, već dug koji ostavljamo onima koji dolaze poslije nas.“
ETOportal
