Raspored proizvoda u prodavnicama nije slučajan. Od ulaza do kase, svaki dio prostora može uticati na ono što ćemo primijetiti, uzeti i na kraju platiti.
Kada uđemo u prodavnicu, najčešće razmišljamo o onome što treba da kupimo. Mlijeko, hljeb, voće, deterdžent ili nešto što smo zapisali na spisak. Ipak, dok prolazimo između rafova, mnogo toga što završava u našoj korpi nije bilo na prvobitnom planu.
Razlog nije uvijek u tome što smo „slabi“ na kupovinu. Prodavnice su pažljivo organizovane tako da određeni proizvodi budu uočljiviji, dostupniji i privlačniji kupcu.
Jedna od najpoznatijih strategija jeste raspored proizvoda. Osnovne namirnice često se nalaze dublje u prodavnici, pa kupac mora proći pored većeg broja rafova da bi došao do njih. Usput vidi proizvode koje možda nije planirao da kupi.
Važna je i visina na kojoj se proizvod nalazi. Roba koja se nalazi u nivou očiju lakše privlači pažnju od one koja je postavljena visoko ili sasvim pri dnu. Zbog toga proizvođači i trgovci posebnu pažnju posvećuju tome gdje će određeni proizvod biti izložen.
I raspored na policama ima svoju logiku. Proizvod koji se nalazi na početku ili kraju reda može biti uočljiviji, posebno kada je posebno označen akcijom ili privlačnom cijenom.
A onda dolazimo do jednog od najpoznatijih mjesta u prodavnici – prostora pored kase.
Dok čekamo da platimo, vrijeme je kratko, ali pažnja često nije usmjerena ni na šta drugo. Zato se upravo tu nalaze proizvodi koji se lako uzimaju bez mnogo razmišljanja – slatkiši, žvake, piće, sitne potrepštine i drugi proizvodi relativno male vrijednosti.
Još jedan važan element je način na koji su proizvodi grupisani. Ako su, na primjer, tjestenina, sos, začini i sir postavljeni relativno blizu, kupac lakše može dobiti ideju za kompletan obrok iako je prvobitno došao samo po jednu namirnicu.
Miris, muzika, osvjetljenje, širina prolaza i izgled ambalaže takođe mogu uticati na doživljaj prostora. Cilj nije uvijek da kupac potroši što više novca, ali je cilj da se u prodavnici osjeća dovoljno prijatno i da ostane dovoljno dugo da razmotri više proizvoda.
Zato je spisak za kupovinu jedna od najjednostavnijih zaštita od impulsivne kupovine. Ako znamo šta nam je potrebno i držimo se toga, mnogo je lakše ignorisati ono što nam je prodavnica usput „predložila“.
Sljedeći put kada uđemo u prodavnicu, možemo napraviti mali eksperiment: umjesto da samo gledamo proizvode, pogledajmo gdje su postavljeni i zašto baš tamo.
Možda ćemo tada shvatiti da kupovina nije samo izbor između proizvoda.
To je i razgovor između naše pažnje i prostora koji je neko pažljivo osmislio.
ETOportal
