Novi WWF izvještaj pokazuje pad praćenih populacija divljih životinja od 73 odsto, ali i potvrđuje da se priroda može oporaviti.
Priroda nam ovih dana šalje dvije potpuno različite poruke. Jedna je ozbiljno upozorenje, druga daje razlog da ipak ne dignemo ruke.
Novi Living Planet Report 2026, koji je objavio WWF, pokazuje da je prosječna veličina praćenih populacija divljih kičmenjaka između 1970. i 2022. godine pala za 73 odsto. U istraživanje je uključeno 35.803 trenda populacija iz 5.790 vrsta sisara, ptica, riba, gmizavaca i vodozemaca.
Brojka zvuči gotovo nevjerovatno, ali je važno razumjeti šta ona zapravo znači. Ne znači da danas imamo 73 odsto manje svih divljih životinja na planeti. Riječ je o prosječnom padu veličine populacija koje naučnici prate kroz vrijeme.
Najveći pad zabilježen je u slatkovodnim ekosistemima – čak 85 odsto. Kod kopnenih populacija pad je 69 odsto, dok je kod morskih 59 odsto. Posebno teško stanje zabilježeno je u Latinskoj Americi i na Karibima, gdje je prosječan pad praćenih populacija dostigao 95 odsto.
Glavni problem je gubitak i uništavanje staništa, a među važnim pritiscima su i prekomjerno iskorišćavanje prirode, klimatske promjene, zagađenje, invazivne vrste i bolesti.
Ali onda dolazi drugi dio priče.
Gotovo polovina populacija obuhvaćenih istraživanjem stabilna je ili raste. A neke vrste pokazuju da povratak nije samo lijepa želja ekologa, već nešto što se zaista može dogoditi kada se zaštita sprovodi dovoljno dugo i ozbiljno.
Jedan od najboljih primjera su tigrovi. Oko 2010. godine u divljini ih je bilo svega oko 3.200. Danas ih je približno 5.700. Populacija se za šesnaest godina povećala za više od 70 odsto, zahvaljujući dugoročnim programima zaštite.
Slična priča postoji i kod zelenih morskih kornjača. Prošle godine prvi put je jedna morska kornjača prebačena sa kategorije ugroženih u kategoriju najmanje zabrinjavajućih na IUCN Crvenoj listi. Iza toga stoji pola vijeka zaštite na oko 80 područja na kojima se ove životinje gnijezde.
Oporavak je zabilježen i kod plavoperajne tune, čije su populacije decenijama bile pod ogromnim pritiskom zbog prekomjernog ribolova. U izvještaju se navodi da su se neke populacije toliko oporavile da se više ne smatraju ugroženim.
Zato je možda najvažnija poruka ovogodišnjeg izvještaja upravo ona koja se lako izgubi među velikim brojkama: priroda može da se oporavi.
Ne može sama od sebe riješiti sve probleme koje joj čovjek stvara, ali primjeri tigrova, kornjača i tuna pokazuju šta se događa kada se staništa štite, ribolov kontroliše i zaštita sprovodi godinama, a ne samo dok traje neka kampanja.
Planetu, dakle, ne možemo posmatrati samo kroz broj životinja koje nestaju.
Treba gledati i one koje se vraćaju.
Jer ako se priroda na nekim mjestima uspjela vratiti sa ivice, onda još imamo nešto veoma važno – dokaz da nije kasno.
ETOportal
