Protesti širom Evrope ukazuju na rastuće nezadovoljstvo mladih zbog troškova života, stanovanja i obrazovanja. Njemački mediji upozoravaju na produbljivanje društvenih podjela.
Sve izraženije nezadovoljstvo u više evropskih država ponovo je otvorilo pitanje položaja mladih u društvima koja su decenijama predstavljala simbol ekonomske sigurnosti, kvalitetnog obrazovanja i socijalne mobilnosti. Prema izvještajima njemačkog Dojče velea (Deutsche Welle), protesti zabilježeni tokom oktobra 2026. godine u Francuskoj, Italiji, Belgiji, Portugalu, Španiji i Albaniji povezani su, iako ne istim intenzitetom i iz istih razloga, sa rastom troškova života, cijenama stanovanja, problemima u obrazovanju i nezadovoljstvom radom institucija. Dio demonstracija obilježili su sukobi sa policijom, vandalizam i pljačke, ali nasilje ne treba poistovjećivati sa svim učesnicima protesta niti ga predstavljati kao neizbježan ishod društvenog nezadovoljstva. Šira slika, međutim, ukazuje na strukturni problem: za dio mladih ljudi zaposlenje više ne znači nužno i mogućnost da samostalno obezbijede stan, zasnuju porodicu ili dostignu životni standard roditelja. Podaci Eurostata pokazuju da su mladi u Evropskoj uniji tokom 2025. godine napuštali roditeljski dom u prosjeku sa 26,3 godine, dok je 9,1 odsto stanovnika uzrasta od 15 do 29 godina živjelo u domaćinstvima koja su za stanovanje izdvajala najmanje 40 odsto raspoloživog dohotka. Istraživanje „Mladi u Njemačkoj 2026“, zasnovano na reprezentativnom uzorku od 2.012 ispitanika uzrasta od 14 do 29 godina, ukazuje na pritisak dugotrajnih kriza, nesigurne profesionalne perspektive, zaduženosti i rastućih životnih troškova. To ne znači da je čitava generacija izgubila povjerenje u demokratiju, već da dio mladih sve teže prepoznaje vezu između obrazovanja, rada i obećane društvene sigurnosti. (Izvori: Deutsche Welle, 19. oktobar 2026.; Eurostat – uslovi stanovanja mladih; „Mladi u Njemačkoj 2026“ – istraživanje.)
Njemački mediji upozoravaju da se nezadovoljstvo ne mora odmah pretvoriti u masovne demonstracije da bi imalo političke posljedice. List Badische Zeitung ukazuje na osjećaj dijela mladih da su im mogućnosti kvalitetnog obrazovanja, zaposlenja i napredovanja sve neizvjesnije, dok Westdeutsche Allgemeine Zeitung kroz razgovor sa istraživačem mladih Klausom Hurrelmannom naglašava da se nezadovoljstvo u Njemačkoj zasad izražava i kroz političko opredjeljivanje i digitalne mreže. Hurrelmann smatra da se u različitim državama mogu prepoznati slični uzroci, iako se konkretni povodi i oblici protesta razlikuju. Časopis Cicero upozorava na opasnost slabljenja društvenih veza, dok Märkische Oderzeitung ukazuje na mogućnost da pojedine političke grupacije pokušaju da iskoriste nezadovoljstvo za vlastite ciljeve. Takve ocjene predstavljaju stavove pojedinih medija, a ne dokaz da Evropu neminovno očekuje širenje nasilja ili politički zaokret ka ekstremima. Suštinski izazov za evropske vlade mnogo je konkretniji, kako obezbijediti dostupnije stanovanje, kvalitetnije javno obrazovanje, stabilnija radna mjesta i uvjerljiviju mogućnost da mladi utiču na odluke koje određuju njihovu budućnost. Ako institucije na opravdane socijalne zahtjeve odgovaraju isključivo bezbjednosnim mjerama ili ih svode na politički obračun, rizikuju da prodube osjećaj udaljenosti između građana i vlasti. Istovremeno, nasilje i uništavanje imovine ne mogu se opravdavati ekonomskim teškoćama, niti se odgovornost za takve postupke može pripisivati cijeloj generaciji. Evropski protesti zato nijesu pouzdan dokaz predstojećeg društvenog sloma, već upozorenje da formalna ekonomska razvijenost i demokratske institucije same po sebi nijesu dovoljne ako veliki dio mladih ne vidi realan put ka samostalnom i dostojanstvenom životu. Politička stabilnost dugoročno će zavisiti i od toga hoće li javne politike uspjeti da smanje jaz između obećanih mogućnosti i svakodnevnog iskustva novih generacija.
Izvor : Deutsche Welle / WAZ / Eurostat
ETOportal / V.M.
