Crna Gora raspolaže značajnim vodnim resursima, ali klimatske promjene i rast potrošnje povećavaju pritisak na njihovu dostupnost. Zaštita vode mora postati državni prioritet.
Crna Gora ima ono što će u decenijama koje dolaze postajati sve vrednije , vodu. Rijeke, izvori, jezera i podzemne vode predstavljaju jedno od najvećih prirodnih bogatstava države, ali i resurs čija vrijednost raste sa svakom godinom. Klimatske promjene, duži sušni periodi, rast potrošnje, razvoj turizma i pritisak na prirodu upozoravaju da voda više ne smije biti posmatrana kao neograničeno dobro. Ono što danas izgleda dostupno i sigurno ne mora takvo biti i za dvadeset ili trideset godina. Zato zaštita voda nije samo pitanje ekologije, već pitanje dugoročnog razvoja, ekonomije i kvaliteta života.
Država zbog toga mora imati jasnu politiku upravljanja vodnim resursima. Zaštita izvorišta, rijeka i jezera, kontrola zagađivača, smanjenje gubitaka u vodovodnim mrežama i odgovorno izdavanje dozvola za projekte koji mogu uticati na vodne sisteme moraju biti dio iste politike. Nije dovoljno donijeti zakon ako se on ne primjenjuje. Nije dovoljno imati institucije ako nemaju kapacitet da kontrolišu stanje na terenu. Svako ozbiljno odlučivanje o vodi mora polaziti od jednostavnog principa: ono što se danas uništi ili zagadi možda neće biti moguće obnoviti. Razvoj države jeste važan, ali ne smije biti plaćen uništavanjem resursa od kojeg zavisi njen opstanak.
To je posebno važno u trenutku kada Crna Gora vodi pristupne pregovore sa Evropskom unijom i kao strateški cilj postavlja članstvo do 2028. godine. Evropske integracije ne bi smjele da se završe na usvajanju propisa i ispunjavanju formalnih uslova. One moraju značiti i stvarnu promjenu načina na koji država štiti prirodu i upravlja javnim resursima. Voda je u tom smislu jedno od najvažnijih pitanja. Crna Gora ima priliku da evropske standarde iskoristi za izgradnju efikasnijeg sistema zaštite voda, strožije kontrole zagađenja i odgovornijeg planiranja razvoja. Ako već raspolažemo prirodnim bogatstvom koje će u budućnosti biti sve traženije, onda je naša obaveza da ga sačuvamo prije nego što problem postane očigledan svima.
Voda nije samo dio prirode, ona je uslov života, poljoprivrede, turizma, industrije i ukupnog razvoja zemlje. Zbog toga bi njena zaštita morala biti iznad dnevne politike i kratkoročnih interesa. Crna Gora danas još ima mogućnost da bira kakvu će budućnost imati njeni vodni resursi. Može ih zaštititi, unaprijediti i odgovorno koristiti ili čekati da klimatske promjene, zagađenje i neracionalna potrošnja učine ono što je danas teško zamisliti, da voda postane ograničen resurs i ozbiljno razvojno pitanje. Budućnost se, međutim, ne čeka. Ona se planira. A ako Crna Gora ima jedno prirodno bogatstvo koje mora planirati za generacije koje dolaze, onda je to , voda.
NVO „ETO „
