Niski vodostaj rijeka ugrožava riblji fond i biodiverzitet. Ko je odgovoran da institucije reaguju prije nego što šteta postane nepovratna?
Ako je rijeka na granici opstanka, nije dovoljno da to primijete ribolovci i građani. Mora postojati institucija koja stanje mjeri, evidentira, tumači i o njemu obavještava javnost i nadležne organe. Upravo zato pitanje koje se danas nameće nije samo koliko je vode ostalo u našim rijekama, već gdje je institucionalni odgovor na očigledno hidrološko i ekološko upozorenje. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju ima javnu ulogu u praćenju hidroloških prilika, mjerenju i obradi podataka o vodama, dok državni dokumenti potvrđuju da Zavod obezbjeđuje hidrološke podatke potrebne za praćenje stanja i upravljanje vodnim resursima.
Povod za ovo pitanje stigao je iz Pljevalja. Sportsko-ribolovni klub „Lipljen“ upozorio je da je Breznica, zbog dugotrajne suše i visokih temperatura, pala ispod nivoa koji ugrožava riječni ekosistem, riblji fond i mrestilište autohtone potočne pastrmke. Klub je zatražio hitne mjere, uključujući racionalniju potrošnju vode i razmatranje planskih restrikcija. Ako je situacija zaista takva, logično je očekivati da se u posao uključe i nadležne državne institucije i da se podaci sa hidroloških mjernih mjesta stave u funkciju procjene rizika, da se stanje javno saopšti i da se, gdje je potrebno, predlože mjere zaštite. Ćutanje u ovakvoj situaciji nije odgovor. Zavod je još ranije razvijao mrežu automatskih hidroloških stanica upravo za kontinuirano mjerenje vodostaja, što dodatno otvara pitanje koliko se danas dostupni podaci koriste za pravovremeno upozoravanje i koordinaciju.
Ali odgovornost nije samo na državi. Novi Zakon o slatkovodnom ribarstvu, koji je na snazi od marta 2026. godine, jasno postavlja odgovornost korisnika ribolovnih voda za organizaciju ribolova, zaštitu ribljeg fonda i prirodnih staništa, sprovođenje mjera upravljanja, praćenje stanja ribljih populacija i druge obaveze utvrđene sistemom ustupanja voda na korišćenje. Zato je legitimno pitati i ribolovna društva: ako gazdujete ribolovnim vodama, gdje su vanredne mjere kada voda padne na kritične nivoe? Gdje su procjene stanja ribljeg fonda, prijedlozi za zaštitu mrestilišta, koordinacija sa vodovodima i nadležnim ministarstvima? Ribolovna društva nijesu samo organizatori sportskog ribolova jer povjeravanje ribolovnih voda podrazumijeva i odgovornost za njihovu zaštitu i održivo upravljanje.
I zato je ovo mnogo veće pitanje od Breznice. Ako jedna organizacija mora javno da apeluje da bi se skrenula pažnja na stanje rijeke, dok institucije koje raspolažu hidrološkim podacima i korisnici kojima je povjeren riblji fond ne izlaze sa jasnim zajedničkim planom, onda moramo pitati čemu služi sistem upravljanja prirodnim resursima. Crna Gora je na putu zatvaranja pregovaračkih poglavlja i od nje se očekuje evropski standard zaštite prirode, voda i biodiverziteta. A evropski standard nije samo usvojeni zakon, pravilnik ili strategija , već je to sposobnost institucija da reaguju prije nego što šteta postane nepovratna. Ako danas možemo izmjeriti da voda nestaje, možemo li i na vrijeme učiniti nešto da sa njom ne nestanu i riba, mrestilišta i živi svijet naših rijeka?
NVO “ ETO „
