Vučić priznao poraz, Studentska lista pred vratima samostalne parlamentarne većine: Može li Srbija poslije studentske pobune otvoriti novo poglavlje u odnosima sa susjedima?
Izborni rezultat koji je Aleksandar Vučić priznao još prije objavljivanja konačnih rezultata označio je prekretnicu u političkom životu Srbije. Na čelu Studentske liste, koja je prema preliminarnim projekcijama osvojila ubjedljivu većinu mandata, nalazi se Ilija Srdanović. Njegov prvi nastup poslije izbornog preokreta ukazao je na ambiciju da se politička promjena ne završi smjenom vlasti, već da obuhvati i način na koji se Srbija odnosi prema sopstvenim građanima, institucijama i državama u susjedstvu.
Srbija je u noći između 25. i 26. oktobra dobila politički rezultat koji bi mogao označiti kraj jedne duge faze dominacije Srpske napredne stranke. Aleksandar Vučić, nosilac liste „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“, priznao je izborni poraz, navodeći da bi Studentska lista mogla osvojiti između 135 i 140 poslaničkih mandata, dok bi njegov politički blok imao oko 105.
Prema prvim projekcijama CeSID-a i Ipsosa, Studentska lista „Studenti pobjeđuju“ osvojila je 52 odsto glasova na obrađenom uzorku od 56 odsto, što joj je u tom trenutku donosilo 139 mandata. Konačnija projekcija, objavljena na osnovu 96 odsto obrađenog uzorka, pokazala je 140 mandata za studentsku listu i 103 za Vučićevu. Riječ je o projekcijama, a ne o konačnim zvaničnim rezultatima Republičke izborne komisije. Za većinu u Narodnoj skupštini, koja ima 250 poslanika, potrebno je 126 mandata. RTS Klix.ba
Ipak, politički značaj ovog rezultata ne iscrpljuje se u aritmetici mandata. U središtu novog odnosa snaga nalazi se Ilija Srdanović, nosilac Studentske liste, čiji je politički izazov sada znatno složeniji od osvajanja povjerenja birača, pretvoriti izbornu podršku u funkcionalnu vlast, obnoviti povjerenje u institucije i pokazati da politička promjena može donijeti mjerljive rezultate.
Srdanović: pobjeda koja je počela razgovorom sa građanima
U razgovoru za crnogorsku televiziju Vijesti, Srdanović je poručio da rezultat nije iznenadio studentski pokret, jer su tokom predizbornog procesa, kako je objasnio, neposredno razgovarali sa građanima i na taj način prikupljali informacije o njihovim problemima i očekivanjima.
„Mi smo sve vrijeme, tokom predizbornog procesa, ispitivali puls naše nacije direktnim kontaktom, oči u oči, približavajući se našim građanima“, rekao je Srdanović.
Prema njegovim riječima, razgovori sa građanima poslužili su kao osnova za oblikovanje programa Studentske liste. Umjesto da političke prioritete određuju isključivo stranačke strukture, predstavnici pokreta nastojali su da ih formulišu na osnovu potreba koje su im građani neposredno saopštavali.
„Oni su nas upoznali kao ljude, a mi smo od njih dobili informaciju šta im nedostaje. To je pretočeno u studentski program. I oni su vjerovali u ono što im govorimo. Mi smo znali i sve vrijeme govorili da će rezultat biti takav“, kazao je Srdanović.
Ove izjave upućuju na model političkog organizovanja koji se predstavlja kao alternativa tradicionalnoj stranačkoj hijerarhiji. Njegova održivost, međutim, neće se mjeriti samo uspjehom predizborne kampanje, već sposobnošću da se neposredna komunikacija sa biračima nastavi i nakon ulaska u institucije.
Vučićevo priznanje i granice dosadašnjeg političkog modela
Vučićevo priznanje poraza predstavlja ključni trenutak izborne noći. Njegova procjena da će Studentska lista imati između 135 i 140 mandata pokazala je razmjere promjene u odnosu na očekivanu raspodjelu političke moći.
Dugogodišnja dominacija SNS-a bila je zasnovana na snažnoj stranačkoj infrastrukturi, centralizovanom političkom odlučivanju i velikom uticaju Aleksandra Vučića na javni život Srbije. Izborni rezultat pokazuje da takva organizaciona prednost nije bila dovoljna da spriječi pobjedu pokreta koji je podršku gradio izvan klasičnih stranačkih okvira.
Poruka regionu: drugačiji odnosi sa susjedima
Posebnu pažnju u Srdanovićevom postizbornom nastupu privukla je najava zalaganja za bolje odnose sa susjednim državama i međunarodnom zajednicom.
Takva poruka ima značaj i izvan granica Srbije. Politički odnosi Beograda sa Podgoricom, Sarajevom, Zagrebom i Prištinom godinama su bili opterećeni istorijskim sporovima, međusobnim nepovjerenjem i povremenim političkim zaoštravanjima. Promjena vlasti u Beogradu sama po sebi ne garantuje drugačiju regionalnu politiku, ali otvara prostor za preispitivanje prioriteta i diplomatskog pristupa.
U tom kontekstu, Srdanovićeva najava predstavlja političko očekivanje koje tek treba da bude potvrđeno konkretnim potezima. Ključna pitanja biće odnos prema regionalnoj saradnji, poštovanju međunarodnih obaveza, evropskim integracijama, pravima manjina i otvorenim bilateralnim sporovima.
Za Crnu Goru je naročito važno da li će eventualna promjena političkog kursa u Srbiji doprinijeti stabilnijoj komunikaciji između dvije države, uz uzajamno poštovanje suvereniteta, bez miješanja u unutrašnje političke procese i uz razvoj konkretne ekonomske i institucionalne saradnje.
Srdanovićeve poruke zato ne treba unaprijed tumačiti kao dokaz da će do takvog zaokreta doći, već kao najavu čiji će značaj zavisiti od buduće politike nove parlamentarne većine.
ETOportal / V.M.
