Pljačke tokom nasilnih protesta u Francuskoj pogodile su luksuzne butike, supermarkete i druge trgovine. Od Rolex satova do robe svakodnevne potrošnje, na meti je bila različita imovina.
Postoji nešto duboko uznemirujuće u prizorima u kojima jedni iz prodavnica odnose luksuznu robu, dok drugi posežu za proizvodima svakodnevne potrošnje. Naslov „Neko Rolex, a neko čips“, koji je objavio portal Radio Sarajevo, sažima taj kontrast i otvara pitanje koje prevazilazi vrijednost ukradene robe. Prema izvještaju tog portala, tokom nasilnih protesta u Francuskoj opljačkane su prodavnice poznatih svjetskih brendova, uključujući Apple, Louis Vuitton, Hermès i Rolex, ali i supermarketi, apoteke, prodavnice odjeće i kozmetike. Među navedenim slučajevima su butik Hermès u Marseilleu i prodavnica Apple u Lilleu, dok su napadi na trgovine zabilježeni i u Bordeauxu i Parizu. Zasebni izvještaji govore i o neredima u Milanu, gdje su na meti bile prodavnice sportske opreme i supermarketi. Iza ovih događaja stoji šira slika društvenog nezadovoljstva zbog troškova života i problema u javnim službama, ali nezadovoljstvo, koliko god bilo snažno, ne može biti opravdanje za pljačku i uništavanje tuđe imovine. Važno je pritom razlikovati mirne demonstrante od onih koji nasilje koriste kao priliku za kriminal.
Kada se ulice pretvore u poprište sukoba, a izlozi postanu mete, posljedice ne ostaju ograničene na vlasnike luksuznih brendova. Ugroženi su mali trgovci, zaposleni, kupci i čitave lokalne zajednice. Veliki međunarodni lanci možda imaju resurse da nadoknade dio gubitaka, ali za porodičnu prodavnicu ili samostalnog preduzetnika razbijen izlog, opljačkana roba i nekoliko dana bez prihoda mogu predstavljati ozbiljan udarac. Zato se pitanje sigurnosti poslovnih objekata ne može svesti na zaštitu skupocjenih satova ili robe sa prestižnim logotipima. Ako se u okolnostima nereda ne može garantovati zaštita ni luksuznog butika ni običnog supermarketa, onda problem pogađa temelje javne bezbjednosti i povjerenja u institucije. Država ima obavezu da omogući mirno okupljanje i zaštiti pravo građana da izraze nezadovoljstvo, ali istovremeno mora zakonito i djelotvorno reagovati na nasilje i pljačku. Odgovornost ne smije biti kolektivna, oni koji mirno protestuju ne mogu se poistovjećivati sa onima koji razbijaju izloge i odnose robu. Rolex i čips u ovoj priči predstavljaju dvije krajnosti iste pojave, prisvajanje tuđeg u trenutku kada se čini da pravila više ne važe. A kada se takav utisak učvrsti, nijedna prodavnica, bez obzira na cijenu robe koju prodaje, ne može se osjećati potpuno sigurnom.
ETOportal / V.M.
