Trenerska struka je u ozbiljnom problemu. U mnogim klubovima sve je vidljivije da treneri ne rade za rezultat kluba, već za svoj lični CV. U trci za boljim angažmanom i većim novcem, gubi se suština, razvoj mladih igrača i stabilnost sistema. Klub koji u toku sezone sa mlađim kategorijama nije ostvario ništa, ne može očekivati da u seniorskoj konkurenciji postigne rezultat. To je jednostavna sportska logika.
Onaj ko je radio sa djecom i mladima zna koliko je važan temelj. Uspjeh svakog kluba gradi se od najmlađih selekcija, tu se stvaraju igrači, ali i karakteri. Ako se u tom procesu napravi greška, ako se mladima ne posveti pažnja, klub gubi budućnost. Jer ugrožavanje podmlatka znači ugrožavanje kluba.
Grešaka ima mnogo. Jedna od najvećih je prerano „guranje“ talentovanih igrača u starije kategorije, ili čak u seniorski sastav. Mladi sportista, još u fazi razvoja, nije fizički ni mentalno spreman za takva opterećenja. Tada talenat prestaje da dolazi do izražaja. U seniorskim timovima se igra ozbiljan, takmičarski sport u kojem nema prostora za razvoj, već za rezultat. Mnogi mladi koji su u mlađim kategorijama bili prvaci, pa čak i osvajači međunarodnih medalja, nestanu čim uđu u sistem odraslih. Jednostavno, izgube sebe, svoj osjećaj igre i ritam, a često i motiv.
Problem je i u stručnom kadru. Ko radi sa mlađim kategorijama? Nerijetko treneri bez pravog sportskog iskustva. Oni znaju elemente, naučili su tehniku, imaju talenat za objašnjavanje, jednostavno savladali su gradivo, ali ne poznaju opterećenja, ne razumiju dugoročni razvoj sportiste. Tu se prave najveće greške. Trener mora da zna kada da pojača, a kada da uspori. Kada da pohvali, a kada da zaštiti mladog sportistu od prevelikog pritiska.
Zato postoje jasno definisane uzrasne kategorije, klubske, regionalne, reprezentativne. Svaka od njih ima svoju svrhu i svoju granicu opterećenja. Kada se te granice pređu, nastaje problem. Ulazak mladog sportiste u višu kategoriju mora biti pažljivo planiran i doziran, jer svaka promjena donosi novi fizički i mentalni stres.
Posebno je važan medicinski pregled. On nije samo formalnost za dobijanje ljekarskog uvjerenja, već ključna mjera zaštite zdravlja. Ulazak u starije kategorije bez potpune medicinske kontrole može ostaviti ozbiljne posljedice po organizam. Tijelo mladog sportiste još se formira, kosti, mišići, srce i pluća prolaze kroz fazu rasta i prilagođavanja. Ako se na to doda preveliko opterećenje i stres, rizik od povreda i trajnih oštećenja postaje visok.
Zato bi svako prelazak u višu kategoriju trebalo da prati detaljan pregled: test opterećenja, kontrola srca, disajnih funkcija, mišićne izdržljivosti i nivoa kiseonika u krvi. Nažalost, u većini slučajeva ti pregledi se svedu na osnovno uvjerenje ljekara, bez dublje analize. A upravo to je ono što razdvaja zdrav razvoj od pretrpljene štete.
Sport ne smije biti poligon za nečiji lični interes. Treneri moraju biti svjesni da njihov najveći uspjeh nije broj trofeja u CV-ju, već broj zdravih, razvijenih i spremnih mladih ljudi koji su iz njihovih ruku izrasli u prave sportiste. Talenat je dar, ali sistem mora da ga zaštiti. Ako to ne razumijemo, ako mladima oduzmemo vrijeme koje im pripada za razvoj, gubimo ono najvrijednije što sport ima, budućnost.
ETOportal/Sportska redakcija