Svjetski dan mentalnog zdravlja: Vrijeme je da više slušamo, a manje osuđujemo
Danas je Svjetski dan mentalnog zdravlja. Možda je ovo prilika da se na trenutak zaustavimo i razmislimo koliko često nečiju tugu, povlačenje, strah ili promjenu ponašanja pripisujemo slabosti, umjesto da se zapitamo prolazi li ta osoba kroz nešto sa čim ne umije sama da se izbori.
O mentalnom zdravlju ne treba govoriti samo kada se obilježavaju ovakvi datumi. Ljudi koji se suočavaju sa psihičkim poteškoćama nijesu manje vrijedni, manje sposobni niti zaslužuju da ih društvo posmatra kroz dijagnozu. Potrebni su im razumijevanje, stručna pomoć i osjećaj da nijesu prepušteni sami sebi. Nekada je prvi korak upravo to da ih saslušamo, bez osuđivanja i dijeljenja savjeta koje nijesu tražili.
A kakva je situacija u Crnoj Gori?
Postoje pomaci, ali i problemi o kojima moramo otvoreno govoriti. Vlada je usvojila Program za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja za period 2025–2026, sa ciljevima koji uključuju dostupniju pomoć, prevenciju, smanjenje stigme i bolje poštovanje prava ljudi koji se suočavaju sa mentalnim poremećajima. <Link url=“https://www.gov.me/clanak/usvajanje-programa-za-zastitu-i-unapredenje-mentalnog-zdravlja-u-crnoj-gori-2025-2026“ title=““/>
Prema analizi UNICEF-a i zdravstvenih vlasti, usluge mentalnog zdravlja na primarnom nivou pružaju se u 15 domova zdravlja, dok ih u Kolašinu, Tivtu i Andrijevici nema. Podaci za 2023. godinu ukazuju i na velike razlike u obimu pruženih usluga među opštinama. Posebno zabrinjava pitanje dostupnosti podrške djeci i mladima, kojima su potrebni odgovarajući stručnjaci i pravovremena pomoć. <Link url=“https://www.unicef.org/montenegro/media/25311/file/Analiza%20ljudskih%20resursa%20za%20zdravstvenu%20za%C5%A1titu%20majki%20i%20djece%20u%20domovima%20zdravlja%20u%20Crnoj%20Gori.pdf.pdf“ title=““/>
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore upozorio je 9. oktobra i na nedostatak stručnog kadra u pojedinim ustanovama, kao i na značaj dostojanstvenih uslova liječenja i života. <Link url=“https://www.ombudsman.co.me/35485.news.html“ title=““/>
Zato briga o mentalnom zdravlju ne smije ostati samo na porukama i obećanjima. Potrebni su dostupni stručnjaci, podrška porodicama, više razumijevanja u školama i na radnim mjestima, ali i društvo u kojem čovjek neće strahovati da potraži pomoć.
Možda ne možemo riješiti tuđu borbu, ali možemo odlučiti da je ne otežavamo. Da ne ismijavamo, ne etiketiramo i ne okrećemo glavu.
Jer nikada ne znamo koliko je nekome teško da napravi još jedan korak. A ponekad upravo razumijevanje drugog čovjeka može biti početak promjene.
ETOportal
