Ustavni sud Crne Gore odbio je kao neosnovanu ustavnu žalbu bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, podnijetu protiv rješenja kojima joj je nakon izricanja osuđujuće prvostepene presude određen pritvor, ocjenjujući da su nadležni sudovi na ustavnopravno prihvatljiv način obrazložili postojanje opasnosti od bjekstva.
U saopštenju Ustavnog suda navodi se da je na sjednici svih sudija, većinom glasova, zaključeno da su Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud Crne Gore dali „iscrpne, međusobno povezane i konkretizovane razloge“ koji prevazilaze puki formalizam, posebno imajući u vidu činjenicu da je Medenica nepravosnažno osuđena na kaznu zatvora u trajanju od deset godina.
Sud je podsjetio da i praksa Evropskog suda za ljudska prava težinu izrečene kazne prepoznaje kao relevantan element pri procjeni opasnosti od bjekstva, ali isključivo u vezi sa drugim konkretnim okolnostima slučaja.
Posebna težina u obrazloženju pritvora data je činjenici da se Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda, koji je takođe obuhvaćen istim predmetom i nepravosnažno osuđen, nalazi u bjekstvu. Prema ocjeni Ustavnog suda, upravo ta okolnost predstavlja konkretan i aktuelan indikator mogućnosti pružanja logističke pomoći u eventualnom izbjegavanju pravde.
„Ne radi se o hipotetičkoj pretpostavci, već o činjeničnom podatku koji ukazuje na potencijalnu podršku za skrivanje“, navodi se u odluci.
Ustavni sud prihvatio je i argumentaciju nižestepenih sudova da Medenica, kao penzionerka čija su djeca punoljetna, nema takve porodične ni profesionalne veze koje bi predstavljale čvrst osnov za njeno trajno vezivanje za određeno mjesto boravka i time umanjile rizik od bjekstva.
Sud je ocijenio i da su Viši i Apelacioni sud razmotrili mogućnost primjene blažih mjera nadzora, ali da su u novonastalim okolnostima zaključili kako takve mjere ne bi bile dovoljne za obezbjeđenje njenog prisustva u postupku.
Neprihvaćen je i dio žalbe koji se odnosio na zdravstveno stanje Medenice. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali dovoljno i adekvatno obrazloženje da se potrebna zdravstvena zaštita može obezbijediti u okviru Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, kao i, po potrebi, u zdravstvenim ustanovama van sistema UIKS-a.
Sud nije prihvatio ni tvrdnje odbrane da je pritvor određen pod uticajem javnog i političkog pritiska, uz obrazloženje da nijesu ponuđeni konkretni dokazi koji bi ukazivali na nedostatak nezavisnosti ili nepristrasnosti sudova.
„Sama činjenica da je predmet izazvao veliko interesovanje javnosti i medijsko praćenje ne može predstavljati dokaz da su sudovi postupali pod nedopuštenim uticajem“, navodi se u odluci.
Jedan od sudija izdvojio je mišljenje, ukazujući da je Vesna Medenica duže od 40 mjeseci uredno poštovala sve prethodno izrečene mjere nadzora i da nakon prvostepene presude nijesu nastupile nove okolnosti koje bi opravdale određivanje pritvora.
Međutim, većina sudija zauzela je stav da je upravo donošenjem nepravosnažne osuđujuće presude došlo do bitno izmijenjenih okolnosti koje opravdavaju strožu procesnu mjeru.
Kako je zaključeno, Medenici nije povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost, dok su navodi o povredi prava na pravično suđenje ocijenjeni kao preuranjeni, budući da krivični postupak još nije pravosnažno okončan.
Shodno tome, ustavna žalba je odbijena, a zahtjev za obustavu izvršenja mjere pritvora odbačen.
ETOportal
