Posjeta američkog predsjednika Donald Trump Kini završena je simbolično, obilaskom političkog srca kineske vlasti i porukama o „recipročnim odnosima“ između dvije najveće svjetske sile. Nakon višednevnih razgovora u Pekingu, predsjednik SAD sastao se sa kineskim liderom Xi Jinping u rezidencijalnom kompleksu Džongnanhaj, prostoru rezervisanom za najviše funkcionere kineske države i Komunističke partije Kine.
U pažljivo režiranoj diplomatskoj završnici posjete, Si Đinping je američkog predsjednika proveo kroz strogo čuvani kompleks koji predstavlja stvarni centar kineske političke moći. Upravo je taj simbolični čin u međunarodnim diplomatskim krugovima protumačen kao pokušaj Pekinga da demonstrira nivo povjerenja i otvorenosti prema Vašingtonu, uprkos dubokim razlikama koje dvije sile imaju oko trgovine, tehnologije, Tajvana i bezbjednosne politike na Bliskom istoku.
Na zajedničkom obraćanju medijima, Tramp je izjavio da iz Kine odlazi „veoma impresioniran“, navodeći da su razgovori sa kineskim predsjednikom bili „iskreni i sadržajni“. Poseban akcenat stavljen je na trgovinske odnose i pitanje Irana, koje posljednjih mjeseci predstavlja jednu od ključnih tačaka globalne nestabilnosti.
Američki predsjednik je tokom obilaska Džongnanhaja govorio i o simbolici same posjete, osvrćući se na vrtove i ruže koje je opisao kao „najljepše koje je ikada vidio“, uz napomenu da mu je kineski predsjednik obećao sadnice za ružičnjak Bijele kuće. Iza protokolarnog tona i neformalnih gestova, međutim, ostala je vidljiva ozbiljna diplomatska agenda.
Prema informacijama iz Bijele kuće, tokom radnog ručka razgovarano je o trgovinskim sporazumima, stabilizaciji situacije u Persijskom zalivu, iranskom nuklearnom programu, kao i ulozi Kine u potencijalnim pregovorima o smirivanju regionalnog sukoba između SAD, Izraela i Irana. Tramp je nakon sastanka izjavio da Kina želi da pomogne u pregovorima o okončanju rata i ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza, jedne od najvažnijih energetskih ruta na svijetu.
Vašington pritom računa na značajan kineski uticaj nad Teheranom, imajući u vidu da je Kina najveći kupac iranske nafte. Tramp je poručio da očekuje kako će Peking svoju ekonomsku poziciju iskoristiti za podsticanje Irana na sporazum „pod međunarodno prihvatljivim uslovima“.
U političkom smislu, posjeta Pekingu predstavlja pokušaj obnavljanja direktnog dijaloga dvije supersile u trenutku kada globalni odnosi prolaze kroz novu fazu geopolitičkog pregrupisavanja. Iako detalji najavljenih trgovinskih sporazuma nijesu objavljeni, sama retorika obje strane ukazuje na nastojanje da se, makar privremeno, smanje tenzije između Vašingtona i Pekinga.
Tramp je tokom završnog obraćanja najavio i moguću uzvratnu posjetu kineskog predsjednika Sjedinjenim Američkim Državama u septembru, uz ocjenu da bi i Si Đinping iz Amerike trebalo da ode „jednako impresioniran“ kao što je on bio tokom boravka u Kini.
U vremenu pojačanih globalnih sukoba, trgovinskih nesigurnosti i redefinisanja međunarodnog poretka, susret Trampa i Sija pokazao je da odnosi SAD i Kine ostaju ključna tačka svjetske politike, bez obzira na to da li će saradnja nadvladati rivalstvo ili će diplomatski osmijesi ostati tek dio pažljivo osmišljene političke scenografije.
ETOportal / V.M.
